HAMASOVA KRVAVA RUKA IM NE SMETA, ISPRUŽENI PRST IM SMETA: Novi pokušaj podvale lažne elite
Već dva dana među lažnom srpskom elitom, lažnim čuvarima srpskog obraza, vlada prava histerija zbog toga što se na fasadama i ulicama Srbije pojavio znak krvave ruke sa ispruženim kažiprstom.
Vrište da je crtanje crvene ruke sa ispruženim srednjim prstom odraz velike nekulture. U pravu su. Jasno je da je u pitanju nekultura. Ne bih licitirao da li je u pitanju velika, ili mala. Kao što je jasno da je ta nekultura prirodna reakcija na svakodnevnu, ništa manju, nekulturu pristalica opozicije.
Jedna profesorica iz Velike Plane, pristalica opozicije, osetljivog želudca, se na društvenim mrežama požalila kako joj se povraća od tog srpskog prostakluka. Ispruženog krvavog prsta. Pa zbog njega ne može da radi. Na dvomesečno crtanje hiljada ispruženih krvavih ruku, simbola terorističke organizacije Hamas, albanskih boljševika i ruskih anarhista, po fasadama javnih institucija, trgovima i mostovima širom Srbije, nije joj se povraćalo. Niti na svakodnevno emitovanje odurnog spota pranja krvavih ruku na N1. To joj nije bio odraz nekulture.
Izvođenje učenika iz učionica, sa nastave, na političke mitinge, joj nije odraz nekulture. Naprotiv, i sama ih je huškala da, mladi i nezreli, iz tople učionice izlaze na ulicu, u političku arenu.
Kad pojedini profesori i njihovi roditelji javno, po društvenim mrežama i viber grupama, žigošu učenike koji su se usudili da uđu u učionicu, to lažnoj eliti nije odraz nekulture. Kad roditelji, aktivisti opozicionih stranaka, upadaju u učionice i fizički sprečavaju profesore da uče decu, da rade svoj posao, od kojeg izdržavaju svoju porodicu, to za lažnu elitu nije odraz nekulture.
Kad u viber grupama profesori prete svojim kolegama koji ne žele da, protivzakonitom obustavom nastave, učestvuju u pokušaju nasilne promene vlasti u Srbiji, to im nije odraz nekulture. Kad grupa obesnih mladića i deevojaka obori na ulicu staricu, koja se opravdano naljutila zato što joj ne daju da prođe preko pešačkog prelaza, to joj i to im nije odraz nekulture.
Kad studenti i pristalice opozicije teraju sprdnju sa pomenom i drugim pravoslavnim običajima, praveći od njih političke performanse, to im nije nekultura. Za 82 dana od tragedije u Novom Sadu se nisu setili da odu u crkvu i žrtvama zapale sveću, ali zato svaki dan po trgovima i raskrsnicama drže političke rijaliti pomene.
To osetljivom želudcu profesorice iz Velike Plane ne smeta. Ne smeta joj ni kad njena koleginica, u viber grupi, svojim maloletnim učenicima, koji traže da im se omogući da idu u školu, napiše, doslovno: „Ujedinimo se, da skinemo ovog zlotvora“.
Kad 50 studenata sprečava 1.000 svojih kolega da polažu ispite, to nije odraz nekulture. Kad nekoliko desetina ljudi, kršeći zakon, izađe na raskrsnicu i ometa nekoliko desetina hiljada ljudi da stignu tamo gde su krenuli, oduzimajući im pravo na slobodu kretanja, jedno od osnovnih ljudskih prava, ni to nije odraz nekulture.
Kad vozaču koji hoće da svojim vozilom prođe po javnoj saobraćajnici, studenti razbiju staklo, to nije odraz nekulture.
Pa da li ta i takvi smatraju da su građani Srbije glupi da ne vide šta se događa? Da ne vide da ovde nije reč ni o kakvim studentskim zahtevima, jer ih nema, jer su svi ispunjeni, već o pokušaju opozicije i nevladinih organizacija, organizovanih i plaćenih iz inostranstva, od istih oni koji su priznali sa su za rušenje Miloševića samo u jednoj tranši platili 80 miliona dolara, da izazovu nerede koji će dovesti do nasilnog rušenja vlasti u Srbiji.
Da li neko ozbiljan veruje da će Marinika Tepić, Dinko Gluhonjić i Radomir Lazović bolje upravljati državom od Vučića i SNS? Bez obzira na sve njihove mane i greške? Da će uspešnije braniti interese Srba na KiM? Da će obezbediti da plate i penzije budu veće? Da će bolje braniti Republiku Srpsku? Da neće uvesti sankcije Rusiji? Da kod njih neće biti korupcije i nameštenih tendera? Pa oni su tri šećerane, koje su u zalihama i kod koperanata, imale sirovine u vrednosti 47 miliona evra, prodali za tri evra. Direktoru Demokratske stranke.