HRONIKA RATNOG ZLOČINCA - FRANJO TUĐMAN: Ko je Titov propali general koji je svoje snove ostvario proteravši ČITAV JEDAN NAROD
Kao i svake godine, na dan kada je počinjen ovaj zločinčaki poduhvat nad Srbima, Hrvatska slavi zločin u kojem je bombardovala civile koji su bežali.
Reč je o jednom od najsurovijih i najvećih etničkih čiščenja na prostoru SFRJ.
Krvavi napad na Blagu Mariju: Jeziva hronologija etničkog čišćenja Srba u zločinačkoj akciji "Oluja"
OSTALO JE GORKO SEĆANJE NA GOLGOTU: Stojakovići iz Jošavice sa bebom u naručju odbegli od zločinačke "Oluje"
GODIŠNJICA "OLUJE" U NOVOM SADU: Rane i posle 27 godina ne zarastaju, 250.000 Srba proterano iz svojih domova (FOTO)
Na čelu tadašnje hrvatske države nalazio se Franjo Tuđman, Titov general sa završenom "partizanskom školom" i osporavni istoričar optuživan za plagijat.
U njegovim istorijskim istraživanjima, koja su se kako je vreme odmicalo, uglavnom zasnivala na istorijskom revizionizmu, moglo se naslutiti da je on odavno spreman na "konačno rešenje" srpskog pitanja u SR Hrvatskoj. Tuđman je u svojim političkim nastupima često posezao za namenskim oblikovanjem neutemeljenih predstava o starijoj hrvatskoj prošlosti, neretko iznoseći netačne činjenice i naučno nepotvrđene teorije.
Jedan od takvih je i negiranje holokausta i umanjivanje zločina kvislingške države NDH.
Tuđmanov pristip holokaustu tokom Drugog svetskog rata je u nazvan "Hrvatski reviozionizam", dok je sam Tuđman nazvan "negatorom holokausta". U svojoj knjizi "Bespuća povijesne zbiljnosti" Tuđman negira i umanjuje ustaške zločine tokom Drugog svetskog rata, negira i umanjuje broj ubijenih Srba, Jevreja i Roma u logoru Jasenovac, te umanjuje ukupan broj Jevreja koji su stradali tokom holokausta.
- NDH nije bila samo "puka kvisliška tvorba i fašistički zločin, već i izraz povjesnih težnji hrvatskog naroda" - izjavio je Tuđman u Zagrebu, 1990. godine.
Svojim nastupima i delima je stavio do znanja da za Srbe u njegovoj državi mesta nema.
- Sretan sam što nisam oženjen Srpkinjom ili Židovkom - izjavio je Tuđman 1991. godine.
Dešavanja na prostoru bivše SFR Jugoslavije su mu išla u prilog. Nije gubio vreme, odmah je krenuo u obračun sa srpskim narodom. Doneo je novi Ustav Republike Hrvatske od 22. decembra 1990. kojim su Srbi postali nacionalna manjina nakon vekovnog statusa ravnopravnog naroda sa Hrvatima i tada počinju masovna otpuštanja Srba s posla, miniranja kuća i dr.
Od ustava do Oluje
U januaru 1992. godine, dogovor je potpisan od strane predsednika Hrvatske Franje Tuđmana i predsednika Srbije Slobodana Miloševića za prekid vatre između Hrvatske armije i Srba u Hrvatskoj, koje je podržavala Jugoslovenska narodna armija. Sukob se odvijao u Krajini u kojoj su većinu stanovništva činili Srbi. Prekid vatre je dao Hrvatskoj armiji vremena da se bolje pripremi za sledeću bitku.
Tokom sledeće tri godine, hrvatske vojne operacije u Krajini su uglavnom bile ograničene na proveravanje sposobnosti srpske odbrane. Izuzetak je bila Operacija Medački džep u septembru 1993. godine, kada su hrvatske snage sravnile tri srpska sela u planinama u ličkom regionu, što je izazvalo međunarodni incident.
Hrvatska armija je igrala važniju ulogu u zapadnoj BiH i u Posavini gde su se zajedno sa snagama bosanskih Hrvata borili protiv snaga Vojske Republike Srpske.
Nakon zaustavljanja hrvatsko muslimanskog sukoba i potpisivanja Vašingtonskog sporazuma, sve je bilo spremno za obračun sa Srbima. Septembra 1994, Hrvatska vlada je uz odobrenje Stejt dipartmenta, potpisala ugovor, pod imenom "Demokratski tranzicioni program", s američkom vojno-konsultantskom kompanijom MPRI, koju su činili penzionisani američki generali. Otpočele su pripreme za operaciju "Oluja".
Iako su zvanično poricale umešanost u "Oluji", američke snage su aktivno podržavale ovu operaciju etničkog čišćenja.
Sastanak na Brionima
Naime, 31. jula 1995. godine, tokom sastanka sa vojnim oficirima na Brionima, samo nekoliko dana uoči "Oluje", on je izdao naredbu da se "Srbima nanese takav udarac, da praktično nestanu".
To je navedeno u transkriptima sa tog sastanka, koji su bili jedan od glavnih dokaza na suđenju pred Haškim tribunalom hrvatskim generalima Anti gotovini, Mladenu Markaču i Ivanu Čermaku.
- Zatvoriti im preostala troja vrata, ali im ne daš nigde izlaza da se izvuku, da pobegnu, nego ih prisiljavaš da se bore do kraja. Da nanesemo takve udarce da Srbi praktično nestanu - rekao je on.
Ovom rečenicom je Tuđman zapečatio sudbinu svih Srba na prostoru Hrvatske, i naredio etničko čišćenje našeg naroda sa tih prostora. U zločinačkoj operaciji je učestvovalo najmanje 138.500 pripadnika Hrvatske vojske, MUP i Hrvatskog vijeća odbrane, sa svojih vekovnih ognjišta je proterano oko 280.000 Srba. Kolone izbeglica na traktorima i drugim poljoprivrednim vozilima su preko područja pod kontrolom Republike Srpske u zapadnoj i severnoj Bosni krenule ka Srbiji, izložene čestim napadima hrvatskih snaga.
Nakon etničkog čišćenja, otpočelo se sa temeljnim miniranjem i rušenjem praznih srpskih kuća. Posle završetka akcije vršeni su zločini nad preostalim srpskim stanovništvom. Rezultat svega je etnički čista Republika Hrvatska.
Da se nikad ne zaboravi!