Zašto miting baš 15. marta i zašto dan D?
Dosovska opozicija i pobunjeni studenti najavljuju da će 15. marta organizovati veliki miting u Beogradu, koji najavljuju kao završni miting i kao dan D.
Zašto baš 15. marta? I zašto dan D?
Organizatori kažu, zbog toga što je tog dana godišnjica sahrane Zorana Đinđića. Glupost. Jeftin izgovor. Ali i još jedno sprdanje sa srpskom tradicijom i pravoslavnom verom.
Kad se to kod Srba ili bilo kog drugog naroda obeležavala godišnjica nečije sahrane? Nikad.
Obeležavaju se rođendani i godišnjice smrti ali nije se čulo da je nekad neko obeležavao godišnjicu nečije sahrane.
Mislim da je u pitanju jedna druga godišnjica. Verovatno najpoznatiji vladar Rimskog carstva Gaj Julije Cezar ubijen je 15. marta 44. godine pre nove ere. Njega je u rimskom Senatu ubila grupa od 60 zaverenika, koje su predvodili Marko Junije Brut i Gaj Kasij Longin.
Taj dan i Cezarevo ubistvo su u istoriji ostali poznati kao martovske ide. Voleo bih da nisam u pravu, ali s obzirom na činjenicu da u Srbiji već tri meseca traje pokušaj obojene revolucije, čiji je krajnji cilj nasilna promena vlasti, verujem da je datum namerno izabran i da se time šalje jasna poruka.
Poruka da Vučića treba po svaku cenu srušiti s vlasti. Ako nikako drugačije, a ono i njegovom fizičkom eliminacijom.
U vezi ovoga, podsećam na jednu strašnu istinu: od Vožda Karađorđa do danas nije bilo ni jednog vladara Srbije koji je rođen u Srbiji, koji je ceo živeo proživeo u Srbiji i koji je umro Srbiji prirodnom smrću.
Nijednog!
Većina njih je zverski ubijena. Od srpske ili uz pomoć srpske ruke. Neka od tih ubistva smo slavili i njima se ponosili. Karađorđe, knez Mihajlo Obrenović, kralj Aleksandar Obrenović, Kralj Aleksandar Prvi Karađorđević, Slobodan Milošević…
Velika sramota našeg naroda, koja nameće mnoga ozbiljna pitanja. Među njima i pitanje da li smo zreo narod.