Zašto opozicija mora imati potpredsednika skupštine? Srbija pala na testu iz demokratije, a ovako to rade države u Evropi
Od nemačkog Bundestaga i britanskog Donjeg doma do Francuske i Švedske: Istražujemo ustavne mehanizme i konkretna imena opozicionih lidera koji predsedavaju evropskim skupštinama.
Izbor rukovodstva Narodne skupštine Republike Srbije, u kome su sva potpredsednička mesta izglasana isključivo iz redova skupštinske većine i vodeće liste, bez ijednog potpredsedničkog mesta dodeljenog parlamentarnoj opoziciji, otvorio je temeljno pitanje demokratskih standarda i kontrole vlasti. Odluka da opozicija ostane potpuno isključena iz rukovodstva parlamenta predstavlja značajno odstupanje od moderne evropske parlamentarne prakse.
U savremenim parlamentarnim sistemima širom Evrope, uloga opozicije prevazilazi puko politizovanje i kritiku vladajuće većine. Inkluzivnost parlamentarnih procedura, pre svega kroz garanciju potpredsedničkih mesta u skupštinskom rukovodstvu i predsedavanje ključnim skupštinskim odborima, predstavlja osnovni ustavno-pravni mehanizam kojim se obezbeđuje politički pluralizam i gradi institucionalno poverenje u rad predstavničkih tela.
Zastupljenost opozicionih poslanika u rukovodstvu parlamenta (biroima, predsedništvima, većima staraca i kolegijumima) garancija je da opozicija neće biti isključena iz procesa odlučivanja o dnevnom redu, raspodeli vremena za raspravu, upravljanju skupštinskim budžetom i parlamentarnoj diplomatiji. Dok pojedine države ova prava garantuju ustavnim tekstom, druge se oslanjaju na poslovničke kvote, zakone o statutima opozicije ili višedecenijske ustavne običaje.
Uporedno-pravni pregled učešća opozicije u rukovodstvu parlamenata
Nemačka (Savezni parlament – Bundestag)
U Nemačkoj je rukovođenje Saveznim parlamentom povereno Predsedništvu Bundestaga, koje čine predsednik i potpredsednici, kao i Veću staraca. Prema Poslovniku o radu Bundestaga, svaka zvanična poslanička grupa ima pravo da predloži bar jednog potpredsednika parlamenta.
U rukovodstvu Bundestaga opozicione snage predstavljaju:
- Omid Nuripur – potpredsednik Bundestaga iz opozicione stranke Savez 90/Zeleni, dugogodišnji političar i stručnjak za spoljnu politiku.
- Bodo Ramelov – potpredsednik Bundestaga iz opozicione stranke Levica, nekadašnji dugogodišnji premijer pokrajine Tiringije.
Opozicioni potpredsednici ravnopravno rotiraju na mestu predsedavajućeg plenarnih zasedanja i učestvuju u Veću staraca koje utvrđuje nedeljni dnevni red i usmerava rad skupštinskih radnih tela.
Ujedinjeno Kraljevstvo (Donji dom – House of Commons)
Donji dom britanskog parlamenta primenjuje specifičan sistem formalne nepristrasnosti rukovodstva uz strogo pravilo političke ravnoteže. Pored Spikera (predsedavajućeg), Donji dom bira tri zamenika, pri čemu poslovnička pravila garantuju da dva od tri potpredsednička mesta moraju pripadati poslanicima iz opozicionih redova.
Trenutne opozicione potpredsednice Donjeg doma su:
- Nusrat Gani – Prva potpredsedavajuća iz redova opozicione Konzervativne stranke. Predsedava raspravama o budžetu i finansijskim zakonima.
- Karolin Noks – Druga potpredsedavajuća, takođe iz opozicione Konzervativne stranke.
Pored toga, po višedecenijskom ustavnom običaju, prestižni Odbor za javne račune, koji vrši finansijsku kontrolu izvršne vlasti, uvek vodi poslanik zvanične opozicije.
Francuska (Nacionalna skupština – Assemblée nationale)
Sistem donošenja odluka u francuskoj Nacionalnoj skupštini osnažen je ustavnim reformama. Član 51-1 Ustava Pete Republike nalaže da Poslovnik mora obezbediti specifična prava opozicionim i manjinskim grupama, dok član 10 Poslovnika garantuje srazmernu zastupljenost svih stranačkih grupa u Birou skupštine.
U Biro skupštine ulazi 6 potpredsednika, od kojih čak četiri mesta zauzimaju predstavnici opozicije:
- Nadež Abomangoli – potpredsednica iz opozicionog saveza levice La France insoumise (LFI)/NFP.
- Klemans Gete – potpredsednica iz opozicionog saveza La France insoumise (LFI)/ NFP.
- Sebastijan Šeni – potpredsednik iz opozicione desničarske stranke Nacionalno okupljanje.
- Elen Laport – potpredsednica iz opozicione stranke Nacionalno okupljanje.
Takođe, opoziciji u Francuskoj po pravilu pripada mesto predsednika najuticajnijeg Odbora za finansije, opštu ekonomiju i budžetsku kontrolu.
Portugalija (Skupština Republike – Assembleia da República)
Ustav Portugalije u članu 114 eksplicitno uvođuje pravo na demokratsku opoziciju, što je razrađeno i u posebnom Zakon o Statutu prava na opoziciju (Zakon br. 24/98).
Prema članu 175 Ustava, četiri potpredsednika parlamenta biraju se na predlog četiri najveće parlamentarne grupe. Shodno tome, tri od četiri potpredsednika predstavljaju opozicione stranke:
- Markos Perestrello – potpredsednik iz opozicione Socijalističke partije.
- Diogo Pačeko de Amorim – potpredsednik iz opozicione stranke CHEGA.
- Rodrigo Sarativa – potpredsednik iz opozicione Liberalne inicijative.
Švedska (Parlament – Riksdag)
Pravila o radu švedskog Riksdaga utvrđena su Zakonom o Riksdagu, koji ima ustavni rang. Rukovodstvo doma čine predsednik i tri potpredsednika.
Raspodela funkcija vrši se proporcionalno izbornom rezultatu, te opoziciji pripadaju sledeća potpredsednička mesta:
- Johana Haraldson – Prva potpredsednica Riksdaga, iz redova vodeće opozicione Socijaldemokratske partije.
- Kerstin Lundgren – Treća potpredsednica Riksdaga, iz redova opozicione Stranke centra.
Opozicioni potpredsednici ravnopravno učestvuju u Upravnom odboru Riksdaga i vode plenarne sednice.
Poljska (Sejm Rzeczypospolitej Polskiej)
Rukovodeće telo poljskog Sejma jeste Prezijdum Sejma, u kom sedi maršal skupštine i potpredsednici. Poslovnik nalaže zastupljenost ključnih opozicionih klubova u Prezijdumu.
- Kšištof Bosak – potpredsednik Sejma iz opozicione političke grupacije Konfederacija. Kao član Prezijduma, Bosak učestvuje u sačinjavanju dnevnog reda, usmeravanju odbora i vođenju sednica Sejma.
Češka Republika (Poslanički dom – Poslanecká sněmovna)
U Češkoj unutrašnjim radom doma rukovodi predsednik i potpredsednici, koji sa šefovima klubova čine Organizacioni odbor.
Opoziciji srazmerno pripadaju visoka potpredsednička mesta:
- Karel Havliček – potpredsednik Poslaničkog doma iz redova najjače opozicione stranke ANO 2011.
- Aleš Juchelka – potpredsednik Poslaničkog doma, takođe iz opozicionog pokreta ANO 2011.
Mađarska (Nacionalna skupština – Országgyűlés)
U Mađarskoj se učešće opozicije ostvaruje kroz rad Odbora Doma, potpredsednička mesta i raspodelu predsedničkih mesta u odborima u skladu sa Zakonom XXXVI iz 2012\. godine.
Potpredsednička mesta iz redova opozicije drže:
- Dr Lajoš Olah – potpredsednik skupštine iz opozicione Demokratske koalicije.
- Dora Duro – potpredsednica skupštine iz opozicionog pokreta Naša domovina.
Pored toga, opozicija rukovodi sa 5 od ukupno 15 stalnih parlamentarnih odbora.
Italija (Poslanički dom – Camera dei deputati)
Prema članu 5 Poslovnika Poslaničkog doma Italije, sastav Biroa predsedništva mora garantovati srazmernu zastupljenost opozicije.
Od ukupno četiri potpredsednika, dva dolaze iz redova opozicije:
- Ana Askani – potpredsednica Poslaničkog doma iz opozicione Demokratske partije.
- Serđo Kosta – potpredsednik Poslaničkog doma iz opozicionog Pokreta 5 zvezdica.
Austrija (Nacionalno veće – Nationalrat)
U Austriji Predsedništvo Nacionalnog veća čine tri predsednika iz tri najveće političke snage. U ustavnoj praksi, opozicija redovno drži jedno od tri rukovodeća mesta:
- Valter Rozenkranc – predstavnik opozicione Slobodarske partije Austrije (FPÖ) u tročlanom Predsedništvu parlamenta.
Pored toga, član 30 Saveznog ustavnog zakona garantuje da se Poslovnik o radu može izmeniti samo dvotrećinskom većinom, čime je sprečeno preglasavanje opozicije.
Jermenija (Nacionalna skupština – Azgayin Zhoghov)
Jermenija ima ustavno garantovano opoziciono mesto u rukovodstvu. Član 104 Ustava Jermenije nalaže da se jedan od tri potpredsednika parlamenta obavezno bira iz redova opozicije:
- Išhan Sagateljan – potpredsednik parlamenta iz opozicionog saveza "Jermenija".
Tri dominantna modela institucionalizacije potpredsedničkih mesta u Evropi
Analiza ustavno-pravnih rešenja u 11 evropskih država ukazuje na tri glavna modela kojima se garantuje učešće opozicije u rukovodstvu parlamenata:
- Ustavno-imperativni model (Jermenija, Portugalija, Francuska): Mesta potpredsednika i učešće opozicionih poslaničkih grupa normirani su direktno najvišim pravnim aktom zemlje. U Jermeniji je reč o striktnoj normi (1 od 3 potpredsednika), u Portugaliji o ustavnom uvođenju uloge opozicije (član 114) i prava četiri najveće grupe da daju potpredsednika, dok Francuska u članu 51-1 Ustava obavezuje domove da garantuju prava manjinskim grupama u Birou.
- Poslovničko-proporcionalni model (Nemačka, Švedska, Poljska, Češka, Mađarska, Italija, Austrija): Mesta u rukovodstvu i na potpredsedničkim pozicijama dodeljuju se srazmerno snazi poslaničkih klubova i izbornom rezultatu. Izmene pravila ili preglasavanje opozicije često su ograničeni ustavnim zahtevima za dvotrećinskom (Austrija, Portugalija) ili tročetvrtinskom većinom (Švedska).
- Konvencionalno-paritetni model (Ujedinjeno Kraljevstvo): Model zasnovan na tradicionalnoj ustavnoj konvenciji gde se potpredsednička mesta izričito dele između većine i opozicije (2 opoziciona zamenika spikera), pri čemu predstavnici opozicije deluju potpuno neutralno i nepristrasno tokom vođenja sednica.
Odluka da se u Narodnoj skupštini Srbije sva potpredsednička mesta postave isključivo sa vodeće vladajuće liste oslikava duboki deficit političkog dijaloga i institucionalne inkluzivnosti. Dok parlamentarna većina u Srbiji monopolizuje celokupno rukovodstvo, primer evropskih država jasno pokazuje da demokratski stabilni sistemi postupaju potpuno suprotno: zastupljenost opozicije na potpredsedničkim mestima doživljava se kao temeljni uslov parlamentarnog legitimiteta.
Bilo da počiva na striktnim ustavnim odredbama (Jermenija, Portugalija, Francuska), proporcionalnim poslovničkim mehanizmima (Nemačka, Švedska, Italija, Češka) ili ustavnoj tradiciji (Velika Britanija), učešće opozicije u rukovodstvu parlamenta štiti predstavnički dom od pretvaranja u jednostrani organ vladajuće stranke. Pravilna raspodela potpredsedničkih mesta nije ustupak ili poklon vladajuće koalicije, već garancija da parlament ostaje mesto u kome se čuje glas svih građana i očuvava ustavni balansi vlasti.