Da li prodaja raketnog sistema S-400 Saudijcima i Turcima šteti Rusiji i njenim saveznicima?
Da li Rusija previše rizikuje prodajom svog hvaljenog oružja glavnim američkim saveznicima
Posle objavljivanja vesti da je Turska već dala avans za mnogohvaljene ruske PVO sisteme S-400 i posle saopštenja iz Moskve, Službe za vojnotehničku saradnju da je sa Saudijskom Arabijom postignut sporazum o isporuci ovih raketnih sistema, mnogima se nametnulo pitanje da li može da se dogodi da prodata ruska vojna tehnika jednog dana ruši njene letelice. Jer, S-400 će se uskoro naći u rukama glavnog američkog saveznika na Bliskom istoku, kao i u sastavu naoružanja jedne od članica NATO-a.
ZVANIČNO JE: Saudijska Arabija i Rusija postigle dogovor o isporuci RAKETNIH SISTEMA
Putin daje Saudijcima licencu za proizvodnju NAJPOZNATIJEG ORUŽJA na svetu
Saudijska Arabija i S-400
Saudijska Arabija je za kupovinu S-400 izdvojila čak 3 milijardi dolara, i sudeći po tome, oni bi imali više ovih raketnih sistema nego Turska. Osim toga, Saudijska Arabija namerava da štiti svoje nebo i američkim raketama presretačima THAAD, za koje će platiti 15 milijardi dolara.
Odgovor na to pitanje već se zna – svih pet pukova S-400 koji bi trebalo da budu isporučeni Turskoj imaće sisteme raspoznavanja “svoj-tuđ”, tako da je sa njima nemoguće obaranje ruskih aviona. Naravno da će biti zaštićene i turske letelice, ali će program zaštite montirati ruski specijalisti, jer Moskva nije spremna da turskim vojnim elektroničarima otkrije svoje tajne sisteme. To znači da Ankara neće dobiti tehničku dokumentaciju o “mozgu” S-400.
Da li će Turska odustati od S-400?
Ankara bi mogla da odustane od kupovine S-400 ukoliko ne bude postignut dogovor o zajedničkoj proizvodnji – najavio je juče turski ministar inostranih poslova Mevlut Čavušoglu:
- Predsednik Putin nam je rekao da možemo da preduzmemo korake ka zajedničkoj proizvodnji, a tehnologija je ključna – rekao je Čavušoglu.
- Ukoliko ruski stav bude negativan, Turska bi mogla da postigne sporazum sa nekom drugom zemljom.
Prema pisanju ruskih medija, Turci su tražili da im se otkrije šifra, na šta su proizvođači odgovorili da će se oni pozabaviti time da turski avioni budu zaštićeni i da ne mogu da otkriju svoje tajne niti da im daju “lozinku”.
Putinov pomoćnik za vojnotehničku saradnju Vladimir Kožin je potvrdio 29. septembra 2017. godine da je Turska uplatila avans. Inače, ugovor je potpisan 12. septembra, a Turska će dobiti te sisteme u naredne dve godine. Bivši načelnik glavnog štaba ruskih raketnih snaga Viktor Jersin objasnio je da je dogovor o ograničenom pristupu u unutrašnji sistem PVO kompleksa uobičajena praksa u prodaji oružja.
- Kupac nema pravo da samostalno otvara te sisteme, i njihov softver kontrolišu samo proizvođači, što se precizira dogovorom – kaže general Jesin.
- Osim toga, kupac preuzima obavezu da taj sistem ne moiže da preda ili proda drugoj državi. Naravno da su Rusi svesni toga, da nema stopostotne garancije da neki od S-400 neće dospeti do vodeće zemlje NATO.
- Glavna tajna S-400 će biti zaštićena. Slične sisteme prodaju i Amerikanci, koji takođe nastoje da ih zaštite. Turci nemaju znanja da "mozak" kompleksa razmontiraju i na osnovu njega naprave svoj – uveren je general Jesin.
ISTORIJSKA POSETA: Saudijski kralj DOPUTOVAO po oružje u Rusiju (FOTO)
Rusija sad ima u svim vojnim okruzima PVO sisteme S-400, a u novembru 2015. godine takav sistem su dovezli u bazu Hmejmim u Siriji kako bi je zaštitili od napada iz vazduha. Bilo je to posle rušenja ruskog Su-24 na granici Sirije i Turske, kada su ga presreli turski lovci F-16 i oborili. Posle toga, Turci su shvatili da će se bilo koja slična avantura završiti tragično po njih. S-400 koristi rakete različitog dometa i može da ruši ne samo avione, već i balističke rakete.
Tajna diplomatija: Zašto se Rusi i Amerikanci sastaju "negde" na Bliskom istoku?
Vojni ekspert Viktor Murahovski, glavni urednik časopisa “Arsenal otadžine” tvrdi da niko na svetu nama takav sistem kao što je S-400. Jedna od prednosti S-400 u odnosu na američke “Patriote” je ta što ruski sistem može da gađa i ciljeve koji lete na visini od 5 metara, a američki najniže 60 metara.