Teheran izlazi kao pobednik?! Objavljen sporazum SAD i Irana u 14 tačaka, stručnjaci ističu: "Ozbiljan udarac Izraelu"

Tekst od 14 tačaka koji je objavio Blumberg je u potpunosti, od reči do reči identičan nacrtu koji je juče ekskluzivno objavila arapska televizija Al Arabija. Ova potvrda iz vrha zapadnog finansijskog i političkog novinarstva otklanja svaku sumnju u autentičnost dokumenta i definitivno dokazuje da Vašington i Teheran u rukama imaju dogovoreni tekst koji fundamentalno menja geopolitičku arhitekturu Bliskog istoka.

Pored potvrde autentičnosti, Blumberg takođe pruža konkretne detalje koje arapski mediji juče nisu imali – dokument se zvanično naziva nacrtom memoranduma, a njegovo zvanično potpisivanje zakazano je za petak, 19. jun, u Švajcarskoj.

Ovim činom formalno počinje strogo definisan period od najviše 60 dana pregovora koji bi trebalo trajno da okončaju rat, deblokiraju ključne energetske rute poput Ormuskog moreuza i postave nove okvire za iranski nuklearni program.

Prema rečima analitičara, takav sporazum predstavlja ogroman geopolitički i finansijski trijumf za Teheran. Prema dokumentu, Iran i Sjedinjene Države, zajedno sa svojim saveznicima u tekućem ratu, proglasili bi trenutni i trajni kraj rata na svim frontovima, uključujući i Liban.

Sporazum predviđa međusobno poštovanje suvereniteta, nastavak pregovora o konačnom sporazumu u roku od najviše 60 dana, ukidanje američke pomorske blokade, obnavljanje brodskog saobraćaja, povlačenje američkih snaga iz okolnih područja nakon konačnog sporazuma, izuzeća za izvoz iranske nafte, oslobađanje zamrznute iranske imovine i plan ekonomske obnove Irana vredan najmanje 300 milijardi dolara.

U dokumentu, Iran bi ponovio da nikada neće proizvoditi nuklearno oružje, dok bi pitanje obogaćenog materijala i druga nuklearna pitanja bila rešena konačnim sporazumom. Do tada, obe strane bi zadržale status kvo, Iran u nuklearnom programu, a SAD u sankcijama i vojnom raspoređivanju u regionu. Konačni sporazum trebalo bi da bude ratifikovan obavezujućom rezolucijom Saveta bezbednosti UN.

Sporazum postavljen na ovaj način izgleda kao ogromna pobeda za Iran. Teheran bi dobio ukidanje pomorske blokade, obnovu izvoza nafte, pristup zamrznutoj imovini, izglede za ukidanje sankcija i plan ekonomske rekonstrukcije vredan najmanje 300 milijardi dolara, dok je u ovoj fazi potrebno samo ponoviti tvrdnju da neće proizvoditi nuklearno oružje i zadržati status kvo u nuklearnom programu dok se ne postigne konačni sporazum, i otvaranje Ormuza za sve brodove u roku od 30 dana.

Sporazum u 14 tačaka:

• Islamska Republika Iran i Sjedinjene Američke Države, zajedno sa svojim saveznicima u tekućem ratu, potpisivanjem ovog Memoranduma o razumevanju proglašavaju trenutni i trajni kraj rata na svim frontovima, uključujući Liban, i obavezuju se da od sada neće pokretati nikakve neprijateljske akcije jedna protiv druge i da će se uzdržati od pretnje ili upotrebe sile jedna protiv druge. Konačni sporazum će potvrditi odredbe ovog člana i preostalih članova.
• Islamska Republika Iran i Sjedinjene Američke Države obavezuju se da će poštovati međusobni suverenitet i teritorijalni integritet i da će se uzdržati od mešanja u unutrašnje poslove druge strane.
• Islamska Republika Iran i Sjedinjene Američke Države obavezuju se da će pregovarati i postići konačan sporazum u roku od najviše 60 dana, sa mogućnošću produženja uz obostrani pristanak.
• Odmah po potpisivanju ovog Memoranduma o razumevanju, Sjedinjene Američke Države će ukinuti pomorsku blokadu, sprečiti svako mešanje ili ometanje Islamske Republike Iran i vratiti puni kapacitet saobraćaja u roku od najviše 30 dana. Brodski saobraćaj biće srazmeran nivoima saobraćaja Islamske Republike Iran pre rata. Sjedinjene Američke Države se takođe obavezuju da povuku svoje snage iz okolnih područja u roku od 30 dana od konačnog sporazuma.
• Po potpisivanju ovog Memoranduma o razumevanju, Islamska Republika Iran će preduzeti hitne korake kako bi, u roku od 30 dana, vratila kretanje trgovačkih brodova iz Persijskog zaliva u Omansko more i obrnuto na nivo pre rata, uzimajući u obzir potrebu za uklanjanjem tehničkih prepreka i neutralizacijom mina koje će Iran postaviti.
• Sjedinjene Američke Države se obavezuju da će, zajedno sa svojim regionalnim partnerima, razviti sveobuhvatni plan za obnovu i ekonomski razvoj Islamske Republike Iran, obostrano dogovoren, uz obezbeđivanje finansiranja od najmanje 300 milijardi dolara. Mehanizam za sprovođenje tog plana, kao deo konačnog sporazuma, biće formulisan u roku od 60 dana.
• Sjedinjene Američke Države obavezuju se da će ukinuti sve vrste sankcija koje se trenutno suočavaju sa Islamskom Republikom Iran, uključujući rezolucije Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija i Odbora guvernera Međunarodne agencije za atomsku energiju, kao i sve jednostrane sankcije SAD, kako primarne tako i sekundarne, prema rasporedu koji će biti dogovoren kao deo konačnog sporazuma.
• Islamska Republika Iran ponavlja da nikada neće proizvoditi nuklearno oružje. Islamska Republika Iran i Sjedinjene Države su se složile da će sudbina obogaćenog materijala i sudbina svih drugih međusobno dogovorenih pitanja u vezi sa nuklearnim programom, uključujući iranske nuklearne potrebe, biti adekvatno rešene u konačnom sporazumu. Konačni sporazum će potvrditi odredbe ovog člana.
• Islamska Republika Iran i Sjedinjene Države su se složile da održe status kvo dok se ne postigne konačni sporazum: Iran će zadržati status kvo u svom nuklearnom programu, a Sjedinjene Države neće uvoditi nove sankcije Iranu niti jačati svoje snage u regionu.
• Sjedinjene Američke Države se obavezuju da će, odmah po potpisivanju ovog Memoranduma o razumevanju, i do datuma ukidanja sankcija, Ministarstvo finansija Sjedinjenih Američkih Država izdavati izuzeća za izvoz iranske sirove nafte, petrohemijskih proizvoda i njihovih derivata, kao i za sve povezane usluge, uključujući bankarske usluge, osiguranje, transport i slično.
• Sjedinjene Američke Države se obavezuju da će, u svetlu napretka pregovora ka konačnom sporazumu, zamrznuta ili ograničena sredstva i imovina Islamske Republike Iran biti oslobođeni i stavljeni na raspolaganje u potpunosti. Takva sredstva, bilo da se nalaze na glavnom računu ili su prebačena, biće korišćena za svaku konačnu isplatu korisniku koga odredi Centralna banka Islamske Republike Iran i biće u potpunosti dostupna za korišćenje. Sjedinjene Američke Države se obavezuju da će na toj osnovi izdati sve potrebne dozvole i licence.
• Islamska Republika Iran i Sjedinjene Američke Države su se složile da uspostave mehanizam za sprovođenje kako bi pratile uspešnu implementaciju konačnog sporazuma i buduće poštovanje obaveza iz sporazuma.
• Nakon potpisivanja ovog Memoranduma o razumevanju i nakon dobijanja uveravanja da će članovi 4, 5, 10 i 11 ovog Memoranduma o razumevanju početi da se primenjuju i nastaviti sa sprovođenjem tih koraka, Islamska Republika Iran i Sjedinjene Američke Države će započeti pregovore o konačnom sporazumu isključivo u pogledu preostalih članova.
• Konačni sporazum će biti odobren obavezujućom rezolucijom Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija.

Ukoliko se nacrt potvrdi u ovom obliku, njegovo političko značenje je teško odvojiti u dubljoj analizi od činjenice da Iran dobija većinu onoga što je strateški najvažnije za Teheran. Dokument ne predviđa trenutno demontiranje iranskog nuklearnog programa, ne zahteva predaju obogaćenog materijala pre konačnog sporazuma i ne uvodi nove mehanizme pritiska u ovoj fazi. Umesto toga, ostavlja najosetljivija nuklearna pitanja za dalje pregovore, dok Iran do tada održava status kvo.

S druge strane, američke obaveze u nacrtu su veoma konkretne i vremenski ograničene. SAD bi odmah ukinule pomorsku blokadu, dozvolile izvoz iranske nafte i petrohemijskih proizvoda, otvorile put za oslobađanje zamrznute iranske imovine i prihvatile pregovore o ukidanju sankcija. Pored toga, dokument predviđa plan za ekonomsku obnovu Irana sa finansiranjem od najmanje 300 milijardi dolara, što je jedna od politički najtežih tačaka za Vašington i njegove saveznike.

Regionalni deo nacrta je takođe važan. Kraj rata ne bi se odnosio samo na Iran i SAD, već i na sva bojišta, uključujući Liban. Na ovaj način, zaštita regionalnih saveznika Irana od nastavka neprijateljstava bila bi, barem indirektno, uključena u sporazum. Istovremeno, očekivano povlačenje američkih snaga iz okolnih područja nakon konačnog sporazuma dodatno bi pojačalo iranski utisak da je Teheran izdržao pritisak i primorao Vašington da pregovara o novoj regionalnoj ravnoteži.

Upravo zato dokument izgleda kao ozbiljan udarac Izraelu, iako se ta zemlja eksplicitno ne pominje u nacrtu. Izrael bi, kroz formulaciju američkih saveznika u tekućem ratu, bio uključen u prekid neprijateljstava, uključujući i Liban. Ukoliko bi takav tekst bio potvrđen u konačnom sporazumu, to bi značilo da izraelska strategija maksimalnog pritiska na Teheran nije dovela do kolapsa iranskog režima ili trenutnog uklanjanja ključnih delova iranskog nuklearnog programa.

Zbog svega ovoga, ovaj nacrt, barem prema objavljenom tekstu, ne izgleda kao dokument u kojem Iran plaća visoku cenu za okončanje rata. Više liči na dogovor gde Teheran prihvata otvaranje plovnih puteva i ponavlja da neće proizvoditi nuklearno oružje (što je zapravo, barem nominalno, situacija kakva je bila pre rata), dok zauzvrat dobija ukidanje blokade, ekonomsko olakšanje, pristup novcu i međunarodno priznatu pregovaračku poziciju.