Naoružani upali preko granice, usledio žestok obračun: Ova sila strahuje od novog fronta, pominje se tajni plan moćne službe
Porast sukoba između iranskih snaga bezbednosti i kurdskih pobunjeničkih grupa mogao bi da otvori novi unutrašnji front za Islamsku Republiku, u trenutku kada Teheran pokušava da stabilizuje odnose sa Sjedinjenim Američkim Državama i smanji posledice nedavnih tenzija sa Izraelom.
Najnoviji incidenti zabeleženi su u zapadnim iranskim pokrajinama, gde već decenijama deluju kurdske organizacije koje traže veća politička prava, autonomiju ili promenu odnosa vlasti prema kurdskoj manjini.
Iranska revolucionarna garda saopštila je da su dvojica njenih pripadnika poginula u gradu Pavehu, u pokrajini Kermanšah, navodeći da je reč o „terorističkom i kukavičkom činu“. Organizacija za ljudska prava Hengav, sa sedištem u Norveškoj, objavila je da je odgovornost za napad preuzela novoformirana kurdska grupa Ksori Hiva, odnosno „Sunce nade“.
Istog dana IRGC je saopštio da je u pokrajini Zapadni Azerbejdžan, koja se graniči sa iračkim Kurdistanom, sprovedena protivteroristička operacija u kojoj je, prema tvrdnjama Teherana, „u potpunosti uništena šestočlana grupa“ koja je ilegalno ušla na teritoriju Irana.
Pobunjenička organizacija Partija za slobodan život Kurdistana, poznata kao PJAK, potvrdila je da su u sukobima kod Mahabada poginula četvorica njenih boraca.
Teheran strahuje od šire kurdske pobune
Ovi sukobi nisu izolovan slučaj. Prema dostupnim informacijama, incidenti između iranskih snaga bezbednosti i kurdskih grupa učestali su poslednjih dana, što je ponovo pokrenulo pitanje da li bi kurdski pokret mogao da postane ozbiljniji bezbednosni problem za vlast u Teheranu.
Iran ima dugu istoriju sukoba sa kurdskim pobunjeničkim organizacijama, a napetosti u zapadnim delovima zemlje traju još od perioda pre Islamske revolucije. Ipak, najnoviji talas nemira dolazi u posebno osetljivom trenutku, nakon pretnji i spekulacija da bi kurdski faktor mogao da bude iskorišćen u širem pritisku na Islamsku Republiku.
Iranski mediji povezuju poslednja dešavanja sa ranijim izveštajima zapadnih i izraelskih medija o navodnom planu za pokretanje kurdske ofanzive protiv Irana. Prema tim navodima, ideja je imala podršku delova izraelskog bezbednosnog aparata, ali operacija na kraju nije sprovedena.
Za sada nema nezavisne potvrde da SAD ili Izrael direktno stoje iza najnovijih sukoba u iranskom Kurdistanu, ali Teheran sve češće ukazuje na mogućnost spoljnog uticaja.
Ko su Kurdi u Iranu?
Kurdi su jedan od najvećih naroda na Bliskom istoku bez sopstvene države. U velikom broju žive u Iranu, Iraku, Siriji i Turskoj, gde su kroz istoriju vodili i političke i oružane borbe za veću autonomiju, kulturna prava ili nezavisnost.
U Iranu Kurdi čine značajan deo stanovništva, posebno u zapadnim pokrajinama Kermanšah, Kurdistan, Ilam, Zapadni Azerbejdžan i Lorestan. Procene govore da ih ima oko 10 odsto u ukupnoj populaciji zemlje.
Tokom Iransko-iračkog rata, i Teheran i Bagdad koristili su kurdske pobunjeničke grupe preko granice kako bi destabilizovali protivnika. Zbog toga je kurdsko pitanje decenijama ostalo jedan od najosetljivijih bezbednosnih problema u regionu.
Kurdski pokret sve jači zbog mladih boraca
Iranske kurdske organizacije početkom godine su, usled protesta i pojačanog pritiska bezbednosnih snaga, formirale Koaliciju političkih snaga iranskog Kurdistana. Taj potez predstavljen je kao pokušaj objedinjavanja različitih kurdskih političkih i vojnih grupa.
Predstavnici kurdskih organizacija tvrde da je njihov pokret ojačan prilivom mladih ljudi, uključujući i borce poznate kao pešmerge. Međutim, kurdski lideri istovremeno pokušavaju da se distanciraju od tvrdnji da se u potpunosti oslanjaju na strane sile.
Predstavnik Demokratske partije Iranskog Kurdistana Hejar Berenji izjavio je da se ciljevi iranskih Kurda razlikuju od ciljeva spoljašnjih aktera.
Uz puno poštovanje prema američkim ciljevima, naši ciljevi i borba za promenu temelja vlasti u Iranu razlikuju se od ciljeva spoljašnjih aktera. Zbog toga se u našoj borbi nikada nismo u velikoj meri oslanjali na strane sile, jer se odnosi među državama u međunarodnoj politici mogu promeniti - rekao je Berenji.
Mogu li Kurdi da sruše vlast u Iranu?
Analitičari ocenjuju da su kurdske snage među najbolje organizovanim pobunjeničkim pokretima koji deluju protiv iranske vlasti, ali da trenutno nemaju kapacitet da samostalno ugroze opstanak Islamske Republike.
Anri Barki, bivši zvaničnik američkog Stejt departmenta i viši saradnik Saveta za spoljne odnose, smatra da Kurdi sada ne predstavljaju neposrednu stratešku pretnju za Teheran. Ipak, upozorava da bi se situacija mogla promeniti ukoliko bi se nemiri proširili na više delova zemlje, primoravajući vlasti da razvuku bezbednosne snage na nekoliko frontova.
Prema njegovoj oceni, tek u takvom scenariju Kurdi bi mogli da preuzmu kontrolu nad pojedinim oblastima i dodatno podstaknu širu pobunu.
Barki smatra da nova velika zajednička akcija SAD i Izraela protiv iranskog režima uz oslanjanje na Kurde trenutno nije realna, jer bi za tako nešto bili potrebni ogromni resursi, detaljno planiranje i dugoročna strategija.
Izraelci sami to ne mogu da izvedu, iako se može očekivati da sprovode aktivnosti usmerene na slabljenje iranskog režima - ocenio je on.
Iran pojačava pritisak na kurdske grupe
Bez obzira na to da li zaista postoji koordinisan strani plan ili ne, Teheran će, prema procenama stručnjaka, verovatno dodatno pooštriti odnos prema kurdskim grupama.
Iranske vlasti već vrše pritisak na Irak i kurdsku regionalnu vladu na severu te zemlje da ograniče ili raspuste baze iranskih kurdskih organizacija koje deluju sa iračke teritorije.
Dodatnu opasnost predstavlja i mogućnost da se etničke tenzije pretvore u širi verski sukob, s obzirom na to da su većina Iranaca šiiti, dok su mnogi Kurdi suniti. Analitičari upozoravaju da bi takav scenario mogao dodatno da destabilizuje zemlju i region, po uzoru na ranije sukobe u Iraku i Avganistanu.
Za sada, kurdski pokret ne može sam da sruši vlast u Teheranu, ali njegovo jačanje predstavlja ozbiljan signal da Islamska Republika, pored spoljnog pritiska SAD i Izraela, sve više mora da računa i na unutrašnje bezbednosne izazove.