LEKCIJE IZ KATASTROFA
Zemljotresi od Tokija do Balkana: Kako nam iskustva Japana mogu pomoći u smanjenju rizika i zaštiti stanovništva?
Tokio, jedna od tehnološki najrazvijenijih zemalja sveta, istovremeno je i jedna od najugroženijih kada je reč o zemljotresima. Prema podacima japanske Meteorološke agencije, ovaj arhipelag godišnje zabeleži više od 1.500 potresa, od kojih mnogi prođu gotovo neprimetno, ali dovoljan broj bude dovoljno jak da zabrine stanovništvo.
Stručnjaci podsećaju da se Japan nalazi na spoju četiri tektonske ploče, zbog čega se tlo gotovo neprestano pomera. Upravo ta geološka pozicija čini državu jednim od najaktivnijih seizmičkih područja na planeti. Najveći rizik nose regije Tohoku, Hokaido i ostali priobalni delovi zemlje, gde su jači potresi najčešći.
Tohoku, severoistočna regija Honšua, dugo je poznata po prirodnim lepotama, ali i po seizmičkoj nestabilnosti. Upravo je ova oblast bila epicentar razornog zemljotresa i cunamija 11. marta 2011. godine, koji je odneo više od 15.000 života i prouzrokovao katastrofu u nuklearnoj elektrani Fukušima. Posledice tog potresa i danas se osećaju: obnova uništenih gradova i sela još traje, dok lokalno stanovništvo s velikom pažnjom prati seizmičke aktivnosti.
Tohoku je postao simbol otpornosti Japana – primer kako zemlja balansira između života sa prirodom i naučene lekcije iz tragedije.
Zemljotresi nisu ravnomerno raspoređeni. Pored Tohokua, seizmički aktivna područja uključuju Kansai i Kanto regije, gde se nalaze gradovi kao što su Osaka, Kobe i Tokio. Istorija pokazuje da su snažni potresi poput Kobe 1995. godine, koji je odneo preko 6.000 života, i Veliki Kanto potres 1923. godine, sa više od 140.000 žrtava, deo dugog niza katastrofa koje oblikuju japansku svest i kulturu.
Uprkos stalnoj opasnosti, Japan je razvio najnapredniji sistem za rano upozoravanje na zemljotrese. Stanovnici preko mobilnih telefona, televizije i radija dobijaju upozorenja čak nekoliko sekundi pre udara, što je u kriznim situacijama dovoljno vremena da se sklonu na bezbedno. Zgrade i infrastruktura projektovane su tako da izdrže jake potrese, a u školama i javnim ustanovama redovno se održavaju vežbe evakuacije.
Iako se stanovnici Japana navikli na stalno podrhtavanje tla, zvaničnici upozoravaju da oprez nikada ne sme da popusti. Naučnici ističu da je pitanje kada, a ne da li, zemlju ponovo može pogoditi snažan potres. Zbog toga Japan neprestano unapređuje svoje sisteme praćenja i tehnologije gradnje, pripremajući se za buduće izazove koje nosi život na jednoj od najnemirnijih tačaka planete.
Na Balkanu zemljotresi su takođe prisutni, iako obično slabijeg intenziteta. Pregled najugroženijih područja na Balkanu:
- Grčka i severna Makedonija
Grčka je jedna od najaktivnijih zemalja Evrope kada je reč o zemljotresima.
Slično je i sa severnom Makedonijom, gde su jači potresi, iako ređi, zabeleženi naročito u regionima oko Skoplja i Ohrida.
- Albanija
Jonska i Dračka oblast su seizmički najaktivnija područja.
Zabeleženi su snažni potresi, posebno u Draču, koji je više puta uništavao grad kroz istoriju.
- Hrvatska
Najugroženija je zagorska i dalmatinska regija, uključujući i područje oko Zadra, Splita i Karlovca.
Zagreb i okolina su takođe seizmički aktivni, što je pokazao razorni potres 2020. godine.
Važno je odmah razjasniti: zemljotrese ne možemo sprečiti, jer oni nastaju prirodnim kretanjem tektonskih ploča. Ali Balkan, kao i sve seizmički aktivne regije, može značajno smanjiti štetu i posledice kroz pripremu, planiranje i edukaciju.
Srbija Danas/A.R.