Dejan Pantelić se povukao sa televizije nakon 30 godina, otkriveno čime se omiljeni voditelj danas bavi
- Izvinjavam se gledaocima na promuklom glasu. Došla su na naplatu sva ona zračenja, hemioterapije, operacije......Trudiću se da u narednom periodu pronađem adekvatno mesto iza kamera. Hvala što brinete - napisao je on na društvenoj mreži Instagram.
Voditelj Dejan Pantelić godinama je bio jedno od najpoznatijih TV lica kod nas, a početkom prošle godine oprostio se od publike nakon što je dugi niz godina vodio emisiju 150 minuta na Prvoj televiziji.
Voditelj se u januaru prošle godine oprostio od gledalaca koji su ga gledali u pomenutoj emisiji i uputio im poruku preko malih ekrana.
- Ovo je poslednji put da vam kažem: Ostanite uz Prvu i uz emisiju 150 minuta, i da ćemo se gledati ponovo - rekao je Dejan Pantelić.
Potom je usledilo objašnjenje u kojem je Pantelić istakao da stavlja tačku na 30 godina dugu karijeru, te da se povlači sa mesta voditelja.
Kako je tada istakao, njegov posao se prebacio na rad iza kamere, te se Deki nije u potpunosti odrekao rada na televiziji.
- Izvinjavam se gledaocima na promuklom glasu. Došla su na naplatu sva ona zračenja, hemioterapije, operacije......Trudiću se da u narednom periodu pronađem adekvatno mesto iza kamera. Hvala što brinete - napisao je on na društvenoj mreži Instagram.
Pantelić je sada u režiji, što mu očigledno prija i savršeno leži. Njegova nova televizijska kuća je "B92", a zaposleni su oduševljeno dočekali Dekija.
"Kad sam dobio rak, jedna rečenica me je spasila"
Dejan Pantelić se pre nekoliko godina borio sa opakom bolešću, a najveća podrška u teškim trenucima bila mu je supruga Miona, ali i deca Vukašin i Lana, koji su mu davali snage da se bori i istraje. I uspeo je. Pobedio je. A o bolesti je pričao javno kako bi pomogao i drugima koji se bore s istim problemom.
- U tim trenucima čovek samo razmišlja o svojoj porodici, o svojoj maloj deci koje nisam izveo na put. Razmišljao sam o mom Vukašinu, i upravo dok ovo govorim gledam njegovu i Laninu fotografiju koja se nalazi na mom radnom stolu. Prosto nisam naučio Vukašina da igra fudbal i košarku, Lanu nisam odveo pred oltar kod njenog budućeg supruga, iako je mala, to mi je bilo u podsvesti kao neka obaveza. S druge strane, nisam smeo sebi da dozvolim da se predam jer prosto ne smem da budem sebičan da svojoj supruzi ostavim toliki teret i da se ona brine i žrtvuje za porodicu, a to radi i ovako i onako. To su bile neke stvari koje su mi bile u glavi dok sam prolazio kroz te neprijatne životne izazove - iskreno je ranije govorio Dejan Pantelić.
Da nije bilo snage njegove Mione, možda ne bi istim intenzitetom koračao uzdignute glave. Jedno drugo su uvek zasmejavali, pokušavajući da loše misli rasteraju. I kada bi ponovo mogao da bira životnu saputnicu, opet bi tražio takvu ženu kakva je njegova Miona.
- Zapravo, srce kao što je Miona. Nas dvoje smo toliko bliski, da neke stvari rešavamo bukvalno pogledom. Sazrevamo i rastemo zajedno sa našim klincima. Koliko god da mi je teško ponekad, srećnim me čini što ona i ja decu vaspitavamo onako kako su to radili naši roditelji. Važno nam je da budu stvarno dobri ljudi, da pomažu drugarima, da nisu agresivni, da se sa osmehom nose sa svime u životu, i to nije stereotip, zaista tako mislimo. Svojoj deci smo najbolji prijatelji, ali s autoritetom. Pomaže nam i to što smo Miona i ja mladi duhom, kao da smo juče izašli iz školskih klupa, znamo sve fore i fazone - pričao je za “Gloriju” Deki, koji sa Mionom deli sve obaveze oko dece, jer im je, kako kaže, ona posvećena 24 sata.
- Vukašin i Lana su veliki i mogu da ostanu sami na dva-tri sata, čak i u večernjim časovima. Umeju sami da se spreme za spavanje i sad nam je mnogo lakše nego ranije. Pošto nadomak Beograda imamo lepu oazu, mali plac koji zovem “kućerak na lakat”, kao iz Balaševićeve pesme, tamo najradije provodimo vreme s prijateljima. Volimo da tu pobegnemo od zidina i negativne energije. Ne samo da tu lošu odagnamo od sebe, već se napunimo onom pozitivnom - isticao je tada Pantelić.