Dva lica Zdravka Čolića: Ona je provela sa Čolom 16 godina a sada progovorila - Ovo niko nije znao ni predpostavljao
Nepoznati detalji o životu najveće balkanske zvezde.
Hiljade i hiljade koncerata su iza njega, hiljade i hiljade pređenih kilometara, a osmeh i harizma su uvek ostali uz njega. Tako o Zdravku Čoliću pričaju svi koji su radili sa njim, a jedna od takvih je i Tamara Marković, koja je 16 godina provela sa Čolom, kao prateći vokal.
- Ja poznajem dva Zdravka. I jedan i drugi su sjajni, i dok svi najviše vole onog na sceni, meni je draži onaj koji se sa nama smeje, vozi, šeta, peva, priča, slika, šali. Postoji razlika i u koncertima - rekla je Tamara i dodala:
Na velikim kao što je Marakana ili Arena, gotovo da se i ne vidimo, daleko smo, ima energije i moćno je, ali su manji koncerti intimniji, više se družimo i van scene. Emotivni su jer vidite izraz lica svake osobe, kada uživa, kada plače, kada igra u zanosu…Nekoliko puta mi se desilo da zaplačem gledajući tuđe emocije, naročito kada otputujemo daleko - rekla je Tamara.
Ona je istakla da je Zdravko bio i ostao najveći šarmer sa ovih prostora, te da su žene bukvalno padale u nesvest zbog njega.
- Ih, Čola je to…Kažem ja na jednom od prvih koncerata te ’98, Kristini koja je pevala prateće sa mnom: ‘Šta im je, zašto plaču, vrište…’, jer ja vidim Čolu samo od pozadi… A on, k’o da je čuo, pevajući se okrene i kaže: ‘O neeee, ne mogu više…ne mogu da te volim…' a ja op’ zamalo u nesvest. Harizma i energija je to. Tada mi je sve bilo jasno - priseća se Tamara kroz smeh.
Snimio je veliki Zdravko Čolić u minulih 50 i više godina toliko hitova da bi bez problema mogao da napravi tri, četiri koncerta i da nijednu pesmu ne ponovi, a da se sve uglas pevaju.
Priča o jednoj od tih sijaset legendarnih pesama se ipak izdvaja, jer ima specifičnu pozadinu.
Zdravko je singl "Ona spava" snimio u najranijoj fazi solo karijere, davne 1974. godine, još pre izlaska prrvog albuma. Muziku je komponovao legendarni Kornelije Bata Kovač, međutim, ono što je ovde specifično je tekst Velizara Šofranca.
Pesma je posvećena Milici Kostić, koja je preminula upravo te 1974. godine, posle pada sa 11. sprata Rubinove kule u Kruševcu jer je htela da se spasi od silovanja.
Milica je bila učenica srednje medicinske škole u Kruševcu i koju je krasilo poštenje i odgovornost, tada je na prevaru jedan nepoznati momak odveo do stana, kako bi ona navodno pozvala njegovu devojku. Taj mladić je bio jedan od petorice nasilnika koji je zajedno s njima želeo da izvrši grupno silovanje.
Momak je Milici saopštio koje su njegove namere i rekao joj da se skine, što je ona odbila i poručila mu da je pusti. Mladić je bio istrajan i pokušao da joj skine odeću, a Kostićeva je plakala i molila ga da je pusti iz sobe.
Jedan od nasilnika rekao je drugim da je ipak puste, uz sledeći njegov komentar:
- Nevina je, neću da je diram - rekao je momak.
Nažalost, Milicu nisu pustili. Devojka je na sve moguće načine pokušala da ih spreči da je siluju. Plakala je i molila ih je, ali nije vredelo. Budući da je htela da sačuva svoju čast, odlučila se za bekstvo. Kada je ostala sama u sobi, skočila je kroz prozor sa 11. sprata.
Bila je teško povređena, a odvedena je u bolnicu. Inspektor Dobrivoje Stefanović je popričao sa Milicom, koja je bila u teškom stanju.
Pitao sam je: "Gde si bila?"
Milica je odgovorila: "Bila sam u školi. Sa drugaricama..."Trebalo je da imaju nešto - kao pismeni. Zatim se opet probudila i rekla: "Išla sam sa nekim dečkom do jedanaestog sprata da pozovem njegovu devojku".
Ja sam je pitao: "A što si ti išla?"
Rekla je: "Taj dečko mi je rekao da ta devojka ima stroge roditelje i da je samo pozovem." Tada je opet zaspala. Par minuta kasnije Milica se probudila i rekla: "Bili smo na jedanaestom spratu". Rekla je da je, pošto je izašla, videla na liftu.
Pitao sam je: "Da li si sama skočila ili te je neko gurnuo?"
Rekla je: "Ja sam sama skočila kroz prozor."
Pitao sam: "Zašto?"
Rekla je: "Nisam više mogla da izdržim... Jedino sam na taj način mogla da sačuvam svoju čast."
Posle toga, Milica je pala u duboku komu, iz koje se, nažalost, nije probudila.