"Kako ja da ostavim svoju ženu, a da ostane troje dece unesrećeno" - srpski glumac iskreno o svom braku
Tvrdi da je brak danas ugrožena institucija.
Glumac Branko Janković već godinama uspešno spaja dva naizgled potpuno različita sveta – umetnost i život na selu. Poznat po brojnim televizijskim i filmskim ulogama, Janković je istovremeno i vlasnik velikog imanja na kojem gaji čak 1.800 koza i bavi se proizvodnjom mlečnih proizvoda.
Iako mnogima deluje gotovo nemoguće uskladiti glumačku karijeru, porodični život i zahtevno gazdinstvo, Branko kaže da upravo u toj ravnoteži pronalazi smisao i snagu.
Njegov životni put nije bio lak. Odrastao je u studentskom domu, gde je delio sobu sa još sedmoro ljudi i vrlo rano naučio šta znači boriti se za svoje mesto pod suncem. Radio je razne poslove kako bi se izdržavao, a upravo u tom periodu rodila se i ljubav prema glumi.
Ta strast ga je odvela na studije u Banjaluku, gde je započeo put ka umetničkoj karijeri.
Sudbina je htela da baš tamo upozna i svoju životnu saputnicu Natašu. Kako je jednom prilikom otkrio, već na samom početku znao je da je ona žena njegovog života. Bez mnogo razmišljanja rekao joj je da će jednog dana postati njegova supruga – i bio je u pravu. Danas zajedno grade porodicu i život ispunjen radom, ljubavlju i vrednostima koje smatraju najvažnijim.
"Institucija braka je jako ugrožena"
- Mislim da deca danas mnogo pate. Deca mnogo gube zbog roditelja i u situacijama u kojima su roditelji. Institucija braka je jako ugrožena. Okolnosti u kojima roditelji žive i rade su vrlo napete. Znam i po vrtićima – dovedu dete ujutru u šest, dođu po njega u šest. Moramo da čuvamo to, ako ne čuvamo našu decu, nema ni nama sreće. Što kaže Dostojevski: ‘A šta su deca svemu ovom kriva?’“ – rekao je Branko u podkastu „Jednostavno roditelj“.
– Postao sam roditelj kao posledica lepog odnosa. Dete je došlo kao dar. Mora da se desi jaka veza i ljubav između muža i žene. Kad sednete na pravu trasu, onda sve nekako ide pravo. Ljudi kažu, a pa biće problema! Neće! I dobro je šta god da se desi. Treba imati širinu srca i dobrote i sve to izgurati. Kao što kaže Petar Kočić „to je stopanica“. Žena koja prati prati stope tog čoveka koji prvi ide kroz smet. Nema više tih ljudi, retko ima takvih žena.
- Moja Nataša i ja smo jedno. Imali smo sreće da se nađemo. Sve se dogovaramo. Naravno bude i problema i nesuglasica. Kako ja sada mogu da ostavim svoju ženu i da kažem ti mene nerviraš, mi se voleli, ne voleli. A da između nas ostane troje dece unesrećeno. Pa kakav ja mogu biti sebičnjak, čoveče? Pa ja ću da je volim, naći ću milion i jedan element da je volim. To mora dvoje da razmišlja – rekao je Branko i sigurno mnoge od vas naterao da se duboko zapitate o životu kakav trenutno vodite.