Plakala dva sata bez prestanka: Milena Kačavenda pod stresom nakon smrti u porodici, pukla pred svima
Milena Kačavenda je otkrila kako je hipnoza pomogla da se suoči sa traumama iz života, uključujući gubitak oca i brata, i kako je naučila da zaista voli sebe.
U iskrenom razgovoru sa Stanijom Dobrojević, Milena Kačavenda otvoreno je govorila o svojoj ličnoj transformaciji kroz hipnozu i načinima na koje je učila da voli sebe.
U svom životu Milena je prošla kroz brojne traume, uključujući gubitak oca i brata, ali je uvek nastojala da ostane jaka i samostalna.
– Mislila sam da volim sebe kroz kupovinu, putovanja, zarađivanje i to što sam svoja. Tek kada sam radila bogajin hipnozu, shvatila sam šta zaista znači voleti sebe. Bogajin je biljka koja deluje gotovo hipnotički – ispričala je Milena. – Vratila sam se u detinjstvo sa tri godine. Trauma mi je bio i vrtić, a onda to što sam svog oca našla mrtvog. Sve sam to stoički podnela, pa i gubitak brata 2002. godine, ali došla je kapisla, okidač, kada sam pukla, što se odrazilo na moju psihu.
Iako je fizički bila snažna i trenirala redovno, telo joj je slalo jasne signale da ne može više da izdrži:
– Telesno sam bila super, trenirala sam i gurala, ali moj organizam je počeo da šalje signale: ne mogu više – priznala je Milena, dok ju je Stanija pažljivo slušala.
Milena je opisala i prvi susret sa hipnozom, koji je bio intenzivan i emotivan:
– Kada sam stigla, došla je žena koja mi je rekla: „Ajmo da počnemo.“ Odmah sam joj rekla da ne znam kako planiraju da mi pomognu i da ne mogu da zamislim kako će stati u moje cipele. Pukla sam hiljade evra, a mogla sam da odem na Arubu na more – prisećala se Milena. – Što je ona više insistirala, to mi je bilo iritantnije, psovala sam je u mislima. Ona je to osetila i pitala me: „Pošto vidim šta mislite o meni, hajde da postavim jedno lepo pitanje.“ Ja kažem: pitajte. „Kako ste, Milena?“ pita. Drugo pitanje: kada vas je poslednji put neko stvarno pitao kako ste? Ceo život su mi govorili: budi jaka, izdrži sve, budi lepa, izdrži sve. A ja sam mislila da neću da plačem – i onda sam plakala dva sata. Nakon toga osećaj olakšanja bio je neverovatan, kao da sam bila pijana. Ona mi je tada rekla: „Suze peru dušu.“
Milena Kačavenda ovim je putem pokazala koliko je važno suočiti se sa sopstvenim traumama, priznati emocije i naučiti da se voliš, bez obzira na sve životne teškoće.