Moram, inače ću se razboleti i oslabiće mi srce - Tanja Bošković pojasnila zašto je glumcima ovo važno
Legendarna glumica smatra da svaki dar razapinje, a da je glumački poziv posebno težak u tom smilsu.
Tanja Bošković, uz bogatu pozorišnu, filmsku i televizijsku karijeru, poznata je i kao žena velike mudrosti koja često u javnosti deli svoja zapažanja i životne lekcije stečene tokom godina.
Nedavno je bila gost u Politikinom podkastu "Zdrav životni vodič sa Danijelom Davidov Kesar", gde je govorila o različitim temama i podelila svoje uvide.
Kako je sama istakla, Tanja veruje da čovek mora da živi sa sopstvenim nesavršenostima.
- Organizovaću svoj život onako kako želim, sa svim svojim slabostima, nedostacima i glupošću. Znači, skladno. To sam ja. Neću da postanem neko drugi, jer mi to nije dato. Da sam trebala biti drugačija, Gospod bi me sigurno drugačije stvorio. Živi ono što zaslužuješ – rekla je Tanja Bošković.
Tanja o stvaralaštvu: "Dar vas razapinje"
Voditeljka je podsetila Tanju na njenu raniju izjavu da voli kućne poslove i da su je upravo oni spasili od mogućih poroka poput narkotika.
- Moglo je da se desi, dušo. Znate, kada se skidate sa visokog adrenalina – a u glumi ste stalno na visokom adrenalinu – drugačije ne može. Upravo zbog toga nam je Gospod dao dar. Da se sa tog adrenalina spustite, potrebni su vam sati i sati. Neko pegla, neko puši, a neko postane narkoman ili alkoholičar. Kada se predstava završi u 11 sati uveče, vi ste katapultirani i treba da se vratite u normalu. To uopšte nije jednostavno - započela je glumica pa nastavila:
- Oni koji to ne dožive, zalutali su u glumu. Njih gluma ne košta ništa. To su... kako da kažem... nije ni estrada, to je imitacija. Dar vas raspinje. Kakav god dar da imate, on vas cepa. Ne možete da se izborite sa tim, posebno ako ste u umetnosti koja zahteva celog čoveka i još pola. Jedno je kada radite u pošti od sedam do tri, dođete kući, obučete trenerku i Bog da vas vidi. Ja, kada se vratim iz pozorišta, imam brze vozove u glavi. Kada igram Saru Bernar, tačno znam šta mi treba da bih se dva sata kasnije smirila. Bolje mi je da oribam četiri sprata u mojoj zgradi nego da ludujem. Bolje mi je da radim najteže fizičke poslove, samo da izbacim tu "pizmu" iz sebe. Moram tako, inače ću se razboleti, oslabiće mi srce, dobiću čir na želucu – rekla je Tanja.
"Ne pronađete ništa a misli ste da ste ispunjeni"
Govoreći o introspekciji, Boškovićeva je naglasila koliko je bolno suočavanje sa sobom i svojim prazninama.
- Poniranje u svoje najusamljenije mesto je bolno. Često ne nađete ništa. Ta crna rupa koju morate ispuniti nečim... To razume svaki čovek koji kopa po sebi. A zamislite kada u sebi ne pronađete ništa, a mislili ste da ima nekog sadržaja? Nema! Prema tome, puni! To nije lako. Tu dolazi čitanje, trud, i sve ono što nikad nisam mislila da će mi trebati. Zasadite u sebi neko seme kreativnosti koje će možda, a možda i neće, jednog dana niknuti – zaključila je Tanja Bošković.