Srpska voditeljka obolela od raka dojke, pa saznala da ima tumor na mozgu: Za strašnu dijagnozu saznala pred venčanje - Hrabro se borila do poslednjeg dana
Vodila je emisije „Beograde, dobro jutro“ i „Beograde, dobar dan“, a četiri godine uređivala je i vodila turistički magazin „Pravim putem“. Bila je urednica dnevnog kulturnog vodiča „Svetionik“, kao i emisije „Urbazam“.
Novinarka Studija B, Dragana Ćosić, preminula je 15. decembra 2015. godine, nakon dugotrajne i teške borbe sa bolešću. Iako joj život nije bio nimalo lak, svoju sudbinu nosila je s dostojanstvom i neobičnom snagom.
Sa svega 28 godina suočila se sa rakom dojke, a deset godina kasnije i sa tumorom na mozgu. Uprkos svemu, činilo se da prepreke savladava sa neverovatnom lakoćom.
Svoju borbu sa bolešću nikada nije skrivala, te je o njoj pričala otvoreno i bez patetike, često i sa dozom humora. U jednom intervjuu za „Blic Puls“, Dragana Ćosić je iskreno govorila o procesu lečenja od tumora na mozgu:
-Da, išla sam u grad ćelava. Spremim se i izađem uveče. Vodila sam ja i tada računa o sebi, i posle operacije. Ali, tako ćelava, pravac u grad, u izlazak. Uuu, i divna stvar, ti pogledi kada uđem, jer niko me nije prepoznavao. Niko! Pa i kada sam počela da odlazim tamo gde su bile kamere i fotoreporteri, uđem, pravo na svoje mesto sednem i niko me ne konstatuje. Super je bilo! Znam da ima ljudi kojima bi sve to bilo teško. Meni nije. To je proces lečenja.
Prvi put se sa opakom bolešću suočila u 28. godini, svega nekoliko nedelja pred venčanje, kada joj je sasvim slučajno otkriven zloćudni tumor na dojci. Ni tada, kako je isticala, nije dozvolila da je strah parališe.
-Ja ni onda nisam očajavala. To mi se desilo nekoliko nedelja pre nego što sam se udala, ali samo sam razmišljala kakvi će biti venčanica i bend, gde će biti slavlje... Tada sam imala dvadeset osam godina i bila sam najmlađi pacijent na onkologiji, a zloćudni tumor na dojci otkriven mi je sasvim slučajno. Izgleda da imam neke predispozicije za tu bolest, mada u mojoj porodici, nažalost, svi umiru od infarkta - rekla je u intervjuu za magazin „Story“.
Nakon operacije i uspešnog oporavka usledilo je deset godina relativnog mira. U međuvremenu je prošla kroz razvod, a potom je usledilo novo, još teže iskušenje. Ignorisala je bolove u kičmi, sve dok jednog jutra 2009. godine, tokom vežbi istezanja, nije osetila snažnu vrtoglavicu. Posle niza pregleda dijagnostikovan joj je tumor na mozgu i preporučena hitna operacija, a zatim još jedna, uz cikluse hemoterapije.
-Drugi put je, naravno, mnogo teže jer znate gde idete i šta vas čeka. Bila sam spremna baš za klanje i osećala sam se grozno, ali bodrila sam se zajedno sa profesorkom koja me je operisala. Samo suočavanje nije toliko teško jer ne smete da se predate. Ulog je previše veliki. Imate neprijatelja i znate da morate da se borite. Ni u jednom trenutku nisam htela da sedim i plačem. Imala sam jednu krizu pre mesec dana kada sam bila u strašnom iščekivanju kakvi će biti rezultati nakon multislajs skenera, ali bili su dobri - rekla je ona svojevremeno.
Te reči postale su ohrabrenje mnogima koji su prolazili kroz slična iskustva.
Jedno od prepoznatljivih lica Studija B suočilo se i sa gubitkom kose, kao i sa ozbiljnim poteškoćama u govoru. Uz pomoć logopeda i pevačice Bebi Dol naučila je ponovo da diše i govori iz dijafragme, dok je kratka, kovrdžava kosa vremenom postala njen zaštitni znak.
– Smeh je najbolja terapija, nisam bežala ni od društva, niti se zatvarala u sebe. Vratila sam se poslu posle manje od godinu dana. Samu sebe sam jedva razumela, ali sam uporno verglala. Zamislite kako izgleda kada celog života funkcionišete na četiristo obrtaja, a onda odjednom morate da smanjite brzinu - govorila je za magazin "Hello"
Kako je isticala, njen pogled na bolest i život promenio se tokom boravka u bolnici, kada je shvatila da se bolest ne pobeđuje očajem. Otvoreno je govorila o svojoj borbi, s namerom da ohrabri druge:
- Mnoge osobe iz javnog života bore se sa tumorom, ali neće da govore o tome i mogu da ih razumem. Ja pričam zato što će neko ko je bolestan možda pročitati ovo i reći: "Čekaj, zašto bih ja očajavao? Ona je sad OK! Svaki dan je praznik, dobitak i treba stalno govoriti: Idemo dalje! I važno je hrabriti život."