Voditeljka Javnog servisa otkrila istinu o radu na RTS-u: "Nemate pravo da budete slabi"
Voditeljka RTS-a i jedno od zaštitnih lica javnog servisa Slađana Tomašević otvorila je dušu u iskrenom intervjuu, u kom je govorila o svojim počecima, emotivnim izazovima i profesionalnim iskustvima koja su je oblikovala kroz godine rada na televiziji.
Voditeljka RTS-a i jedno od zaštitnih lica javnog servisa Slađana Tomašević otvorila je dušu u iskrenom intervjuu, u kom je govorila o svojim počecima, emotivnim izazovima i profesionalnim iskustvima koja su je oblikovala kroz godine rada na televiziji.
Razgovor je vođen u studiju emisije “Beogradska hronika”, čija je dugogodišnja voditeljka, Tomaševićeva se prisetila svojih prvih dana u RTS-u, kada je, kako kaže, imala svega 21 godinu i tek ulazila u svet novinarstva.
- Mi smo promenili studio. Moj početak u ovoj kući je vezan za studio tri, koji je dole skroz, na samom dnu, praktično u podrumu. I mi smo se pre neku godinu preselili u ovaj studio. Juče sam imala neke goste i sećala sam se svojih početaka, jer smo pričali o nekoj monografiji vezanoj za Beogradsko proleće i onda sam rekla: "Bože,kad sam ja ušla u ovu kuću, imala sam dvadeset jednu godinu." Kad imate dvadeset jednu godinu i onda pomislim kako život uopšte nije fer, jer onda kad ste puni energije, vi u stvari imate tako malo iskustva u životu i tako ništa niste prošli, a mislite da ste najpametniji na svetu i da sve možete i sve znate. Ja sam ušla u redakciju u kojoj su sedele, pa stvarno ozbiljne novinarske gromade. Meni je mentor bila Mira Adanja Polak, tu je bio Jakša Ćekić, Bane Vukašinović... Ja sam svaki dan dolazila i onda razmišljala: "Bože, šta radim ja ovde? Ja sam promašila temu u životu. Mislim, kako ja bre, kako ću ja sad s ovim ljudima?" I nekako su drugačiji bili počeci nego danas. Tad nije bilo računara klasičnih. Bile su, bile su vesti koje su stizale preko teleteksta. To su bile sve faze koje smo mi prolazili. Kao prvo, cepaš vesti, pa razvrstavaš po, po fasciklama. Sećam kad sam prvi put čula svoj glas, jer sam pročitala vest i napisala vest, pa to je bilo... - kaže emotivno na početku Slađana Tomašević.
Posebno je izdvojila saradnju sa Mirkom Adanja Polak, za koju kaže da je ostavila snažan utisak na njen razvoj i profesionalni put.
- Sa nama se lepo radilo, vrlo se ozbiljno radilo i mislim da je to, to je dragoceno iskustvo. U tom trenutku, u tim momentima je to meni sve delovalo zastrašujuće. Ali iz ove današnje perspektive sam ja svim tim ljudima toliko zahvalna jer su oni meni bili ne samo profesionalna škola, nego i životna škola. Ta Mira koju ja stalno pominjem, koju ja inače obožavam, jer je Mira genije. Recimo, tu ostane neka veza, nešto oko Nove godine ja sam recimo bila nešto neraspoložena i mene ona nazove da me pita: "Šta radiš?" Ja kažem: "Gde ste, Mikica, kako ste?" Inače, živimo u istom kraju i da popijemo kafu. I onda ja kažem: "Jao, tako sam se nešto umorila." "Nisi. Ti si sad u punoj snazi. Jesi me čula šta sam ti rekla?" I to je naređenje koje se poštuje.
Govoreći o poslu voditelja, Tomaševićeva je istakla da ova profesija ne ostavlja mnogo prostora za privatne emocije, čak ni u teškim životnim trenucima.
-Joj jesam, nažalost. I znam i tačno šta me pitate. Da vam kažem. Prvo, nije svaki dan isti i ne probudite se da van je sve idealno u životu, a nikada ne može da bude baš sve idealno, sve potaman, makar će da vas žulja patika, ako ništa drugo. Vi nemate istu energiju tog dana. Nekako morate da se isključite. Sad, ako biste me pitali kako se to radi, kako ja to radim, nemam pojma. Teško. Meni inače kažu da sam loša glumica. Možda ja reflektujem drugačiju energiju, možda se drugačije ponašam. Imala sam, nažalost, takvih situacija. Strašno je kada je neko vaš, na primer, u bolnici, kada je pitanje nečijeg života, a vi se cedite i radite. Posao vam je važan u životu, ali vam je uvek važniji nečiji život. To su, recimo, stvari koje ljudi koji se ne bave ovom profesijom ne mogu da razumeju. Ne mogu da razumeju da nemate pravo da budete bolesni. Ja sam radila i s temperaturom. Sećam se u vreme one korone. Ja sam tri meseca radila svakoga dana, pa se desilo da, ne znam, posle toga opet nije imao ko da radi. Ja sam bila prehlađena, a dolazila s maskom. Oni su dolazili i sve spremali. Ja sam govorila: "Nemojte da mi priđete pošto ne znam šta je." Mislim, zvanično tu koronu nikad nisam preležala. Verovatno jesam, na nogama - rekla je Slađana za Blic.
Izvor: Blic