Napadnut Milan Milošević: "Udarali su me pesnicama u stomak, gubio sam vazduh"
Voditelj preživeo najstrašniju torturu.
Voditelj Milan Milošević otvorio je dušu i progovorio o teškom detinjstvu koje je, kako kaže, ostavilo duboke posledice na njegov život.
Iako je javnosti poznato da je odrastao u teškim porodičnim okolnostima, malo ko je znao da je godinama trpeo i vršnjačko nasilje. Gostujući u emisiji kod Slavice Đukić Dejanović, Milan je otkrio da je bio izuzetno posvećen školi i vannastavnim aktivnostima.
- Bio sam predobar đak. Bio sam član pozorišta "Dobrica Milutinović", bavio sam se glumom - rekao je Milan u emisiji kod Slavice Đukić Dejanović, pa dodao:
- Sam sam učio ruski jezik, a učio sam i engleski i grčki.
Kako je ispričao, nasilje je trpeo tokom osnovne škole, dok se situacija kasnije smirila.
- Udarali su me pesnicama u stomak, gubio sam vazduh - ispričao je Milan, priznajući da je često osećao strah od odlaska u školu.
- U srednjoj školi toga nije bilo, ali u osnovnoj jeste. Do škole mi je trebalo oko 45 minuta peške, isto toliko i nazad. Dešavalo se da, naročito zimi kada mrak rano pada, po sat vremena stojim u nekom tuđem haustoru kako bih se sakrio. Tada su kapije bile otključane i moglo je da se uđe gde god. Čekao sam da odu jer su me oni čekali - pet, šest njih - da me ismevaju, cepaju sveske... Fizički bol nije bio najgori, već poniženje i maltretiranje.
Voditelj je kući često išao okolnim putevima, kroz druga naselja, kako bi izbegao nasilnike.
- Nikada im ništa nisam uradio, niti sam ikada bio nasilan. Samo sam ih se plašio. Znam i danas sva njihova imena, ali ne želim da ih pominjem - rekao je.
Istakao je da je više puta pokušavao da pronađe pomoć i u školi, obraćajući se pedagogu i direktoru, ali bez znanja oca.
- Prijavljivao sam ih, ali sam molio da tata ne sazna, jer bi on napravio veliki problem. To nasilje jeste bilo dečje, ali je bilo izuzetno ozbiljno - ističe voditelj.
Njegova porodica je godinama pokušavala da dobije pomoć i kroz institucije.
- Išli smo u Centar za socijalni rad, ali nikada nismo dobili pravu podršku. Pre nekoliko meseci ponovo sam bio tamo zbog brata i doživeo sam jak stres. Morao sam da sednem u hodniku i zatražim čašu vode, bilo mi je izuzetno loše - prisetio se Milan.
Dodaje da su njegova majka i on nekada svakodnevno dolazili u Centar, ostavljajući brata kod komšije, čekali satima, ali da ih niko ne bi primio.
- Zvali smo i policiju, ali razumevanja nije bilo. Tada nije bilo zakona kakvi postoje danas. Institucije su loše funkcionisale. Smatram da je i moj život, donekle, promašaj tadašnjeg društva. Svi su gledali i ćutali, a pomoći nije bilo ni za mene ni za moju majku.
Milan je istakao da je njegova majka imala samo četiri razreda osnovne škole i da zbog bolesnog deteta nikada nije mogla stalno da se zaposli.
- Nikada nije radila u državnoj firmi, niti igde stalno. Radila je samo na njivama - zaključio je voditelj u emisiji kod Slavice Đukić Dejanović