Majka šokirala deo javnosti: "Još uvek dojim svoju četvorogodišnju ćerku, evo zašto je to super"
Produženo dojenje i dalje je tema koja izaziva podeljena mišljenja, naročito kada je reč o deci koja su odavno izašla iz uzrasta u kom piju majčino mleko.
Produženo dojenje i dalje je tema koja izaziva podeljena mišljenja, naročito kada je reč o deci koja su odavno izašla iz uzrasta u kom piju majčino mleko.
Dok jedni u takvom pristupu vide bliskost, nežnost i osluškivanje dečjih potreba, drugi ga smatraju nepotrebnim i preteranim.
Upravo zato veliku pažnju na društvenim mrežama privlači objava Šinaj Viser, 34-godišnje majke koja otvoreno govori o dugotrajnom dojenju i roditeljstvu koje se oslanja na intuiciju, bliskost i prirodan ritam deteta, piše People.
Na Instagramu, ova majka deli detalje iz porodičnog života, od kućnih porođaja do školovanja kod kuće. I dok je mnogi prate s odobravanjem, deo javnosti oštro kritikuje njenu odluku da i dalje doji svoju četvorogodišnju ćerku.
Viser kaže da se često susreće s komentarima da je takav pristup neprimeren, nezdrav ili da kod deteta stvara preveliku zavisnost od majke. Neki joj, tvrdi, čak zameraju da takva odluka više služi njoj nego detetu, ali ona to odlučno odbacuje. Ističe da produženo dojenje ne praktikuje zbog sopstvene udobnosti, već zato što smatra da odgovara potrebama njene dece.
Svoj pogled na dojenje, objašnjava, promenila je nakon što je počela da proučava istraživanja i način na koji se toj temi pristupa u različitim kulturama. Tada je shvatila da je dugotrajnije dojenje kroz istoriju bilo mnogo češće nego što se danas u zapadnim društvima smatra uobičajenim. Po njenom mišljenju, takav način hranjenja nije biološki neobičan, već je pre svega kulturološki manje poznat i prihvaćen. Dodaje i da dojenje kod njene dve ćerke izgleda potpuno različito.
Stariju, koja ima četiri godine, doji veoma retko i isključivo kada sama to zatraži. Ponekad je to jednom dnevno, a nekad prođe i nekoliko dana bez potrebe za tim, pa majka opisuje taj odnos kao smiren, kratak i vođen isključivo detetovim ritmom. Sa mlađom ćerkom, starom 20 meseci, situacija je potpuno drugačija. Nju, kaže, doji mnogo puta tokom dana, a i noću devojčica još uvek nekoliko puta traži majčino mleko.
Viser smatra da je to u tom uzrastu potpuno razvojno normalno jer dojenje detetu pruža utehu tokom nicanja zubića, faza rasta i velikih razvojnih promena.
Za stariju devojčicu dojenje, tvrdi, više nema toliko prehrambenu koliko emocionalnu ulogu. Smatra da ono detetu pomaže u smirivanju, regulaciji emocija i stvaranju osećaja sigurnosti. Opisuje ga kao trenutak povezanosti i mira, svojevrsni ritual utehe koji detetu pomaže da se oseća zaštićeno i stabilno. Kao jednu od najvećih prednosti produženog dojenja navodi jači osećaj sigurnosti i bolju emocionalnu regulaciju kod svoje starije ćerke.
Veruje i da prava nezavisnost ne nastaje prisilnim odvajanjem, već upravo iz sigurne privrženosti. Kada se, kaže, detetove emocionalne potrebe prepoznaju i zadovolje na vreme, ono vremenom prirodno postaje samostalnije i sigurnije u sebe.
Na pitanje kada planira da prestane s dojenjem, Viser ne daje konkretan rok. Kaže da će odluku donositi u skladu s potrebama deteta, sopstvenim mogućnostima i odnosom koji zajedno grade. Uverena je da odvikavanje ne mora biti ubrzano da bi bilo zdravo i da njena četvorogodišnjakinja već sada postepeno sama smanjuje potrebu za dojenjem. Uprkos kritikama, ova majka dvoje dece ostaje sigurna u svoje izbore.
Drugim majkama poručuje da se informišu, veruju sopstvenom telu i ne osećaju obavezu da drugima objašnjavaju ono što funkcioniše u njihovoj porodici.
Prema njenom mišljenju, ne postoji samo jedan ispravan način majčinstva, već promišljene i svesne odluke donete s ljubavlju i poštovanjem prema sebi i detetu.