Ja sam domaćica, majka i zavisnik od marihuane
Iz iskustva znam da sakrivanje i tajenje od dece samo postaje zabranjeno voće koje treba probati. Mora da postoji zlatna sredina, kada jednom budem odlučila da ćerki otkrijem punu istinu.
Osećam se kao da sam slobodna i da smem da pišem ove redove. Ali zašto, kada je to tabu? Znam da ne mogu i ne smem legalno da kupim marihuanu. Ali, takođe znam da na svakom ćošku mogu da nađem vrlo kvalitetnu robu.
Živimo u modernom vremenu. Zato nije čudno kada mlade mame povedu ovakav razgovor: "Izlazim večeras i dobro ću se napiti!" ili "Jedva čekam da dođem kući i saspem jedno tri čaše vina niz grlo, ovo je bio užasan dan."
Često mi dođe da im odgovorim: "Znate, alkohol veoma loše utiče na vaše zdravlje. Zašto ne svratite kod mene, pa da popušimo kvalitetnu, organsku travu?" Ali ne usuđujem se.
Poznajem još žena koje koriste marihuanu da bi se opustile. Ponekad se sretnemo i kada govorimo o tome, mi šapućemo, jer znamo da ćemo biti osuđivane i kritikovane od drugih ljudi, ako saznaju.
Kada je alkohol u pitanju, on je sasvim prihvatljiv u društvu, i služi tome da se majke oslobode od stresa. Odrasla sam uz majku koja je pila, imala je težak život i potpuno je razumem.
Zamišljam često sledeću scenu: u televizijskoj seriji, majka i otac pale džoint za kuhinjskim stolom, dok cela porodica sedi i gleda. Serija bi momentalno bila ukinuta, zato što loše utiče na decu. Ali, vrlo je moguće da jednog dana na svakom ćošku budete mogli da kupite marihuanu, kao što sada možete pivo i rakiju.
Sada, kada moja ćerkica pita tatu da li može da uzme gutljaj njegovog piva, mi kažemo: "Ne, to je piće za odrasle. Biće ti muka od toga" i ona shvata. To su pravila. Kao što je učimo da ringla može da je opeče, i da ne sme da gura prstiće u struju.
Mogli bismo da krijemo marihuanu od nje, kao što su to radili moji roditelji, koji su se sakrivali da bi se uduvali, jer su se plašili osude. Ali to je samo nateralo mene i mog brata da istražujemo šta rade. Našli smo "travu" kada sam imala 10 godina. Išli smo u "lov na blago", jer smo, kao i druga deca, bili radoznali. To je bilo zabranjeno kada smo bili mali. Moji roditelji su ipak bili napredniji od ostalih, često su putovali i vodili slobodan život, ali ne toliko da bi pred nama pokazivali svoje poroke.
Tako da iz iskustva znam da sakrivanje i tajenje od dece samo postaje zabranjeno voće koje treba probati. Mora da postoji zlatna sredina, kada jednom budem odlučila da to podelim sa njom.
Ono što hoću da poručim svojoj ćerki je sledeće: Majo, kada budeš odrasla i dovoljno stara da možeš da razumeš ovo što pročitaš, znaj da tvoja majka puši travu, otprilike tri puta nedeljno, nekad i češće. Pazim da to ne bude preterivanje i da ne utiče na moje ponašanje i uvek razmišljam o tvojoj sigurnosti dok to radim. To mi je najvažnija stvar na svetu. Kao i kada konzumiram alkohol.
Obećavam da ću te naučiti kako da se odgovorno ponašaš prema drugim supstancama koje služe za opuštanje, kao što je alkohol. Naučiću te da poštuješ svoje zdravlje i život. Kao i da poštuješ vrednosti kao što su snaga, integritet i poštovanje, a ne tajnovitost i stid.
Ako treba da budem uhapšena zbog svega što činim, neka bude tako.
Pročitajte i: