KAD SE ŽENA NAĐE NA ČELU STRANKE: Vodim je kao svoju kuću - domaćinski, s ljubavlju i pažnjom
Predsednica DSS-a Sanda Rašković Ivić otkriva za Srbiju Danas kako je to biti žena na čelu stranke, koji je bio prelomni trenutak da se upusti u političke vode, kao i koliko je "Oluja" uticala na nju kao na ličnost.
Presudan trenutak za moju kandidaturu za predsednicu DSS bio je trenutak kada se sakupila "kritična masa" ljudi u stranci, i to onih do kojih držim, koji su me zamolili da se prihvatim ovog posla. DSS je ostala ispod cenzusa, dugogodišnji predsednik se povukao, a stranačkoj politici demokratskog i nacionalnog pretilo je utapanje u politikantsku pragmatičnost saradnje sa SNS čija politika i tehnologija vladanja stoje u potpunoj suprotnosti s našim principima. To je bio izazov!
Pamtim sat koji sam dobila od Deda Mraza kad mi je bilo 8 godina. To mi je bio prvi sat u životu i osećala sam se tada važnom i odraslom.
Nije lako biti žena na čelu stranke, često vas ne uzimaju ozbiljno, potcenjuju vaš rad. Natpisi u novinama da "ne biva vožd u suknji", pa do raznih drugih insinuacija čine položaj težim i bespotrebno crpe energiju. Ali, to spada u "dečje bolesti" političke kulture našeg društva, i sigurna sam da će proći.
Žena stranku vodi kao svoju kuću, domaćinski, s pažnjom, ljubavlju i posvećenošću. To ne znači da vlada stanje anarhije. Žene su sklonije dogovoru i strpljivije su. Oni koji su od nas otišli bili su nestrpljivi, a neki dodatno i alavi na funkcije.
Svako veliko ljudsko zlo i nesreća obeleže i odrede čoveka. Bilo mi je teško da ne mrzim one koji su učinili ovo strašno zlo našem srpskom narodu. Mržnja više izjeda mrzitelja nego objekt mržnje. Zato ne treba nikoga mrzeti, ali ne smemo zaboraviti.
Otac i kao životni i kao politički uzor
Moj politički, životni i profesionalni uzor je moj otac Jovan Rašković, jedan od najblagorodnijih, najpametnijih i najobrazovanijih ljudi koje sam srela u mom već dugačkom životu.
Politika stranke se nije promenila. Došlo je do smene generacija, što je i prirodno. Prišli su nam vrlo ugledni intelektualci, sportski radnici i predstavnici studentskih udruženja... DSS je sada više prisutna na terenu i u direktnijem smo kontaktu s narodom.
Na žalost nisam sportski tip. Moj domet je bio trčanje za decom po parku. Leti volim plivanje, zimi skijam kada imam vremena. Slobodno vreme posvećujem čitanju. Uživam i u igri s unukom. To je prava radost!