Dva legendarna srpska glumca bila su u braku sa Oliverom Marković: Zakazani susret pre prvog venčanja spasao je sigurne smrti
Mali broj ljudi zna ljubavnu priču vanvremenske umetnice.
Prošlo je skoro 14 godina otkako nas je napustila legendarna glumica Olivera Marković. Jedno od najvećih glumačkih imena jugoslovenske scene 20. veka publika će pamtiti po brojnim televizijskim, pozorišnim ali i pevačkim izvedbama.
Olivera je uspela da kroz čitav radni i životni vek u prvi plan stavi svoja umetnička postignuća, a da detalje svog privatnog života sačuva od javnosti.
Zato, mali je broj onih koji znaju da je legendarna glumica bila u braku sa dvojicom kolega.
Priča o prvoj ljubavi Olivere Marković i kako je izbegla sigurnu smrt
Prvu veliku ljubav, Olivera je kao tinejdžerka upoznala u ratom zahvaćenom Beogradu 1944. godine kada se na Kolarčevom univerzitetu okupila kreativna omladina sa željom da stvara pozorišne predstave. Jednog dana je na audiciju došao Rade Marković koji je prema sopstevnom svedočenju loše odigrao deo iz Nušićevog "Sumnjivog lica", ali bio primljen.
Dok su se te godine sastajali u holu petosobnog stana na Terazijama broj 12, priključio im se i počeo da ih podučava jevrejski reditelj drame i opere, Erih Helc. Planirali su da spreme nekoliko predstava koje će odigrati nakon oslobođenja, ali kako je tada počelo nemačko bombardovanje Beograda, a Kolarac bio u centru dešavanja, dogovorili su se da probe nastave u vili Pere Radovanovića na Pašinom brdu i zakazali prvi termin narednog dana u 9 sati ujutru. Tog kobnog dana su stigli na vreme svi osim već zaljubljenog para. Sudbina je odredila da se Rade i Olivera veče pre toga dogovore da se nađu na Južnom bulevaru rano ujutru, a potom zajedno upute na zakazano mesto. Rade je stigao prvi u trenutku kada su se nad Beogradom oglasile sirene i počelo žestoko bombardovanje. Dugo je čekao Oliveru koja se na sreću nije pojavila na tom susretu, a potom je tužan sam krenuo na probu. Stigavši do vile, zatekao je stravičan prizor. Mesto gde je trebalo da počne da se rađa pozorišna umetnost, bilo je sravljeno sa zemljom, a tog dana je poginulo svih 40 umetnika koji su došli na vreme.
Mada se od ovog stravičnog događaja nikada nisu potpuno oporavili, apsolventkinja istorije umetnosti Olivera Đorđević, uskoro je postala gospođa Marković. Udala se za nesuđenog studenta tehnike, Radeta Markovića, sa kojim je 24. avgusta 1946. dobila sina, Gorana Markovića.
Nakon oslobođenja, preživeo deo ove amaterske družine osnovao je Beogradsko dramsko pozorište, a Rade i Olivera su pedesetih godina prošlog veka ne samo važili za najlepši par teatra na Crvenom krstu, već se o njima govorilo i kao o umetnicima koji su našoj publici doneli jedan potpuno novi scenski izražaj koji je širom otvorio vrata našeg savremenog pozorišnog stvaralaštva.
Kako se ugasila ljubav Olivere i Radeta Markovića
Beograđani i danas pamte potpuni kolaps u saobraćaju koji je zbog prevelikog interesovanja publike nastajao onih večeri kada su se tih godina na repertoaru davale predstave Tenesi Vilijamsa i Artura Milera koji je neverovatnom lucidnošću i neodoljivim šarmom u glavnim ulogama tumačio ovaj bračni par. Umetnički par Marković kod nas je doživeo slavu o kojoj malo ko može i da sanja, ali kako su bili nepripremljeni za novi talas novinarskog svetskog trenda, čiju su trač rubriku naši novinari oberučke prihvatili, a oni bili u žiži javnosti, legendarni glumački par se tiho, bez očiju javnosti nakon sedamnaest godina braka rastao.
Novi brak Olivere Marković
Nakon razvoda, glumica koja gotovo da nije imala vremena ni za šta osim posla, veoma brzo se upustila u vezu sa kolegom Dušanom Bulajićem, ne sanjajući da će se ova ljubav pretočiti u novi brak koji će protkan nežnim emocijama trajati više od trideset godina.
Zbog toga što je njeno ime već ozbiljno odzvanjalo našom kulturnom scenom, kao i rad sina Gorana, sklapanjem novog braka Olivera nije ponovo promenila prezime, a kako su svoj privatan život ona i Dušan držali daleko od trač rubrika, veliki deo javnosti ne samo da nije ni znao da je u novom braku, već su je do kraja života mnogi vezivali za barda našeg teatra, Radeta Markovića.
Dušan je bio veliki umetnik, ali nije voleo slavu. Njih dvoje su decenije proveli zajedno kao članovi Narodnog pozorišta u Beogradu, a da nisu postali partneri na sceni. Bili su potpuno različite prirode, izlazili odvojeno, imali različite poglede na karijeru i uspeh, a opet uprkos svim razlikama, među njima je vladala nesvakidašnja harmonija bračnog života. Olivera je vodila jedan veoma ambiciozan život, Dušan ga je živeo povučeno, ali među njima je do kraja njegovog života postojala iskrena ljubav.
Dušan Bulajić nas je napustio 3. juna. 1995. Olivera Marković se nije više udavala. Na glumačkim daskama je ostala sve do samog kraja svog života koji se 2. jula. 2011. ugasio.
Tajna kutije Olivere Marković
Posle Oliverine smrti, njen sin, reditelj Goran Marković, poklonio je Narodnom pozorištu drvenu kutiju za nakit u kojoj je slavna glumica držala svoje dragocenosti.
Umrlicu Žanke Stokić je, kako je otkrio Marković "Olivera skinula sa jednog drveta", neposredno posle sahrane svoje starije koleginice, 1947. godine. Godinu dana kasnije, Olivera je upisala Akademiju, a činjenica da je sačuvala kroz sve te decenije ovo parčence papira, jasno govori o tome koliko je cenila Žanku Stokić.
- Nikada nisam bila ni Ofelija, ni Julija, niti sam volela takve uloge. Počela sam kao zavodnica i naigrala se takvog repertoara; od glupača do prevejanih, od opajdara do dama iz visokog društva - izjavila je jednom prilikom pokojna legednarna glumica.