U čuvenoj seriji su SVI zavoleli Božu Dunstera, ali OVO ipak nije bila istina o njemu
Zanesenjak, genije i funkcioner koji je utkan u istoriju našeg fudbala.
Prethodne noći, u Meksiko Sitiju, počelo je 23. Svetsko prvenstvo u fudbalu.
Nakon dva uzastopna nastupa, u Rusiji i Kataru, na ovom Mundijalu neće biti naše reprezentacije, iako na njemu učestvuje rekordan broj timova.
U ovom veku, naš nacionalni tim, ma kako se zvao (jednom Srbija i Crna Gora, preostalih puta Srbija), četiri puta je učestvovao na najvećoj smotri i ni jednom nije prošao grupu.
U prošlosti, bilo je većih uspeha, ali najznačajniji je bio onaj sa prvog Mundijala, kada je naš nacionalni tim osvojio treće mesto, tačnije poražen je u polufinalu, te utakmice za takozvanu bronzu nije ni bilo.
Iako je učestvovala pod imenom "Kraljevina Jugoslavija", za našu reprezentaciju igrali su samo srpski igrači (zbog bojkota Hrvata).
Selektor je imao veoma težak zadatak, da sastavim tim od (u tom trenutku slabije cenjenih od Hrvata) samo srpskih igrača.
Uspeo je da napravi strašnu ekipu, i da sa njom maltene pokori planetu, pošto je fudbalski svet svojim stilom osvojio.
Taj selektor bio je Boško Simonović!
Boško Simonović, poznat po nadimku Boža Dunster, bio je jugoslovenski fudbaler, trener, funkcioner, sudija i novinar, jedna od najznačajnijih ličnosti ranog i predratnog jugoslovenskog fudbala.
Rođen je 12. februara 1898. godine u Šidu, u tadašnjoj Austrougarskoj.
Po struci je bio arhitekta, ali se tim poslom nikada nije bavio, već je čitav život posvetio fudbalu. Igrao je na poziciji golmana, najpre u ekipi Srpskog mača, a kasnije i u BSK-u, gde je godinama bio aktivan i kao igrač i kao funkcioner.
Tokom igračke karijere postao je i fudbalski sudija i ostao upamćen kao prvi srpski sudija koji je vodio jednu međunarodnu utakmicu u inostranstvu — 1923. godine u Bukureštu sudio je meč između Bukurešta i BSK-a.
Sudijsku karijeru prekinuo je nakon teške povrede (prelom noge) koju je doživeo prilikom sankanja.
U BSK-u je od 1919. godine obavljao različite funkcije, a značajan istorijski trenutak dogodio se 21. marta 1930. godine, kada je na prvoj sednici novoizabranog Upravnog odbora Jugoslovenskog nogometnog saveza izabran za saveznog kapitena (selektora). Pod njegovim rukovodstvom izabrana je i generacija koja je nastupila na Svetskom prvenstvu 1930. u Montevideu, gde je reprezentacija Kraljevine Jugoslavije stigla do polufinala i završila turnir među najboljima na svetu.
Reprezentaciju je prvi put predvodio 13. aprila 1930. godine u meču Balkanskog kupa protiv Bugarske u Beogradu (6:1), a poslednji put 3. jula 1932. godine, takođe u Balkanskom kupu, protiv Rumunije u Beogradu (3:1).
Ukupno je bio selektor u više mandata i vodio nacionalni tim na velikom broju utakmica. Posebno je ostala upamćena i utakmica u kojoj je Jugoslavija pod njegovim vođstvom pobedila Brazil sa 8:4, jednim od najtežih poraza u istoriji brazilske reprezentacije, kao i činjenica da je pod njegovim rukovođenjem ostvarena još jedna pobeda nad Brazilom, i to na Mundijalu, što je ostalo jedinstveno u istoriji domaćeg fudbala.
Pored rada u struci i u organizaciji fudbala, Simonović je bio i izuzetno aktivan u medijima: bavio se novinarstvom kao urednik lista „Sportist“, a ostao je zapamćen i kao osnivač „Sportskog dnevnika“, prvog dnevnog sportskog lista u Jugoslaviji.
Zanimljiv detalj iz biografije jeste da je u matičnim knjigama zabeležen kao Simunović, ali je u javnosti i istoriji fudbala ostao poznat kao Simonović, pod kojim imenom je i najšire prepoznat.
Boško Simonović preminuo je 5. avgusta 1965. godine u Beogradu, ostavivši trajan trag kao čovek koji je, kroz uloge igrača, sudije, selektora, funkcionera i novinara, snažno obeležio temelje jugoslovenskog fudbala.
U kultnim filmovima i serijama Dragana Bjelogrlića pod imenom "Montevideo Bog te video", "Na putu za Montevideo" i "Montevideo, vidimo se", rađenim po knjizi Vladimira Stankovića, lik Bože Dunstera glumi srpski glumac Nebojša Cile Ilić.
Lik selektora bio je jedan od najomiljenijih publici, zbog njegove spontanosti, smirenosti i iskrenosti.
Iako je njegov lik u pomenutim remek-delima predstavljen kao veliki ljubitelj golubova, to ipak nije bilo istina.
Stvaran hobi legendarnog selektora bila je fotografija.