ALEKSANDRU JE POTREBNA POMOĆ! Drugovi ga zovu pogrdnim imenima, živi u trošnoj kući, KUPA SE U LONCU, A STRUJU NEMA 7 godina!
Aleksandar Milić (10) iz užičkog sela Drežnik dečak je sa najlepšim osmehom u Srbiji. Tim osmehom on se bori protiv svega onoga što nema: struju, kupatilo, osnovne uslove za život, nema vodu. Desi mu se čak da u školi drugovi za njega kažu da je "ništak" zato što nema ništa.
NAJLEPŠA VEST DANA! Mala Helena, za čije se zdravlje molila cela Srbija, sa osmehom se vraća kući - ZDRAVA!
Đorđević najavio izgradnju novih domova porodicama sa više dece: Poznato je i ko je prvi na listi
NAJNOVIJI PODACI Lončar: U Srbiji još pet novih slučajeva korona virusa, nema životno ugroženih
U trošnoj kući, građenoj 50-ih godina mašta o biciklu, o medi, o igračkama dok kroz dotrajala vrata i prozore duva severac.
Plafon izgleda kao da će se svakog časa srušiti na glavu, a u uskim prostorijama dvoje ljudi jedva se mimoiđe. Betonski podovi kuće prekriveni su prastarim tepisima, zidovi ispucali, a ormari krivi i razvaljeni.
Dok mašta o lepšoj kući, Aleksandar ovu sumornu i sivu udžericu naziva svojom kućicom.
Dečak najviše žali što nema kupatilo. Kupa se u loncu, koristi poljski wc, desi se da uči pod svećom, ali se ne žali. Desi se i da ga vršnjaci u školi vređaju, ali se ni na to ne osvrće.
- Neki misle da sam "ništak" - kaže Aleksandar, koji je navikao na takvo ponašanje prema njemu i ne smeta mu.
- Oni koji tako govore ljubomorni su na mene jer ima pokvaren bicikl, a oni nemaju nikakav. Nije lepo što su takvi prema meni, ali navikao sam.
U teskobnih 35 kvadrata tročlane porodice Milić skoro sve je staro, propalo i pokvareno. Kuću kakvu želi - Aleksandar crta. Sanja o medi, igračkama, biciklu.
- Voleo bih da imam plavu kuću, da sve bude novo u njoj i da imam svoju sobu koju najviše želim.
Novu kuću Milići su počeli da prave 1983. godine, ali su brojne tragedije u porodici i nedostatak novca sve zaustavili. Struje nemaju već sedam godina, a dečakov otac Bogosav kaže da se sa deset prstiju nije moglo zaraditi toliko da se završi cela kuća.
- Nikada u životu nisam tražio mnogo. Bio bih zahvalan da se sredi prizemlje kuće, da Aleksandar ima neke normalne uslove i to je to.
Majka Snežana odrasla je užičkom Domu za decu bez roditeljskog staranja i bolešljiva je. Bogosav ima problem sa vidom i nijedno od njih nema stalni posao. Nadniče, ali je zima posla malo, a samim tim i prihoda. Od Centra za socijalni rad dobijaju 3.000 dinara mesečno i ponekad paket hrane.
U 21. veku ovakva slika deluje nestvarno, ali je to nažalost svakodnevica jednog dečaka i njegovih roditelja, a koji zaslužuju pristojan dom.