JEDNO OD NAJBOLJIH AMATERSKIH POZORIŠTA U SRBIJI: Postoji 96 godina, odigralo 250 premijera
Po mnogim poznavaocima pozorišne umetnosti, pozorište Masuka u Velikoj Plani je poslednjih godina jedno od najboljih, ako ne i najbolje, amatersko pozorište u Srbiji.
Pozorište „Masuka“ u Velikoj Plani je ove godine navršilo 96 godina postojanja, po čemu je jedno od najstarijih amaterskih pozorišta u Srbiji, ali i regionu.
Moguće je da pozorište ima i koju godinu više, ali je za rođendan uzeto Bogojavljenje 1929. godine, zato što najstariji sačuvani pisani dokument koji pominje pozorište u Velikoj Plani nosi datum 19. januar te godine. To je pozivnica kojom pozorišno društvo „Velimir Masuka“ poziva građane Velike Plane na bogojavljensku zabavu u kafani braće Milojević.
Sudeći po istom dokumentu, te daleke večeri izvedena su dva pozorišna komada: „Na samrtnim mukama“ i „Mića iz vojske“. Od tada do danas reditelji i glumci velike i omladinske scene ovog pozorišta pripremili su i odigrali najmanje 220 predstava. Za malu scenu ne postoje precizni podaci, ali je izvesno da ih je bilo više od 50.
Iako se njegov celokupni rad zasniva na amaterizmu i dobrovoljnosti, pozorište iz Velike Plane spada među poznatija i najaktivnija pozorišta u zemlji. Osim dobrih predstava tome je svakako doprinela i činjenica da je ono organizator prestižnih „Masukinih pozorišnih dana“, koji će uskoro proslaviti pola veka postojanja.
Daskama koje život znače u Velikoj Plani prodefilovalo je više desetina glumačkih imena, a najdublji trag ostavili su Vladimir Tasić, Vladimir Đurić Ćale, Lepa Stepanović i Srboljub Milošević, poznatiji kao Srba Midžin.
Glumci ovog pozorišta osvojili su i tri „Zlatne maske“, najveće priznanje za glumce amatere na prostoru nekadašnje Jugoslavije. To su Dušan Janićijević za glavnu mušku ulogu, Jelena Stojadinović za epizodnu ulogu i Živoslava Nena Bajić, koja je 2013. na festivalu u Trebinju dobila priznanje za najbolju glavnu žensku ulogu.
„Masuka“ je u široj javnosti prepoznatljiva i po dva svoja glumca koja su igrala vođu Prvog srpskog ustanka Karađorđa Petrovića. Prvo je tu ulogu, više od 300 puta, odigrao Jovan Jova Ilić, a onda je mesto „ustupio“ svom sestriću Ivanu Vučkoviću.
Osim Vučkovića, uspešni profesionalni glumci su postali i Anita Stojadinović, Olivera Bacić i Đorđe Živadinović.
Od „Masukinih“ reditelja, nacionalne domete ostvarili su Anđelka Nikolić, dobitnica Sterijine nagrade za režiju predstave „Radnici umiru pevajući“ i Miodrag Maga Milanović.
Ipak, najveće zasluge za postojanje i opstajanje pozorišta „Masuka“ pripadaju Vitomiru Viti Stefanoviću.
Pedesetih godina prošlog veka došao je u Veliku PLanu i njeno pozorište. I sledećih pet decenija u njemu vodio glavnu reč. Za to vreme režirao je 120 predstava. U „Masuki“ 90 i još 30 u drugim pozorištima, od Jagodine do Hvara u Hrvatskoj.
Poslednje godine rada pozorište „Masuka“ obeležilo je sa dve predstave na velikoj sceni, koje govore o dve najpoznatije novovremene srpske dinastije. Predstavom „Via dolores“, o tragičnoj sudbini princa Đorđa Karađorđevića i „Vila Sašino“, o još tragičnijoj sudbini dinastije Obrenović. U tim predstavama, koje je režirao Miloš Jagodić, igraju Marko Bogdanović, Vojislav Veličković, Tamara Branković, Milan Nikolić, Stevan Jovanović, Živoslava Nena Bajić, Zoran Mitić, Siniša Pavlović, Stefan Branković, Goran Milanović i Zlatko Ilić.