Ko je Mile Novaković? Preminuo u 72. godini, bio načelnik UKP, rasvetlio atentat na Zorana Đinđića - a ovako je govorio o tome
Mile Novaković, general policije, nekadašnji načelnik Uprave kriminalističke policije i čovek koji je vodio čuvenu akciju "Sablja", u kojoj je imao jednu od ključnih uloga — preminuo je danas u Beogradu nakon teške bolesti.
Novaković je bio jedna od ključnih osoba koje su istraživale problem organizovanog kriminala u Srbiji početkom 2000-ih, uključujući i rasvetljavanje atentata na Zorana Đinđića.
Ko je bio Novaković?
Mile Novaković rođen je 1953. godine u Prijepolju, gde je završio osnovnu i srednju školu. Potom je diplomirao na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Beogradu. Kao pripravnik u Upravi kriminalističke policije Beograda zaposlio se 1976. godine i radio na suzbijanju droge, a kasnije je obavljao funkciju načelnika Četvrtog odeljenja.
Od 1993. do 1997. godine bio je načelnik Policijske uprave Čukarica, a zatim je prešao na poziciju pomoćnika načelnika za opšti kriminalitet u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Predvodio je operativnu grupu "Poskok", koja je vodila hapšenje članova Zemunskog klana nakon 5. oktobra 2000. godine.
U vreme atentata na premijera Republike Srbije Zorana Đinđića 2003. godine bio je pomoćnik načelnika Uprave kriminalističke policije i jedan od vođa policijske akcije "Sablja". Radio je na hapšenju i ispitivanju Zvezdana Jovanovića i drugih osumnjičenih za atentat na Zorana Đinđića, kao i ubistvo Ivana Stambolića.
Godine 2003. postao je načelnik Odeljenja kriminalističke policije. Sledeće godine premešten je na mesto načelnika Odeljenja granične policije, gde je ostao do penzionisanja 2006. godine.
Autor je knjiga "Državo, ruke u vis" i "Otmice zemunskog klana".
O ubistvu premijera Đinđića
Novaković je zajedno sa iskusnim policajcem Rodoljubom Milovićem uzimao iskaz od Zvezdana Jovanovića, koji je priznao ubistvo premijera, a ovako je svojevremeno o tome govorio za "Kurir."
- Nismo ga ničim pritiskali. Sve vreme smo ga ispitivali Milović i ja, to je trajalo više dana, po nekoliko sati dnevno. Svojim priznanjem, u noći 4. na 5. april 2003, Jovanović je direktno optužio Legiju, ne sluteći kakav je značaj i kakve su posledice tog priznanja. Zapravo, postao je prvi neposredni učesnik u atentatu kada je priznao da je od tad već bivšeg komandanta JSO dobio naređenje da ubije premijera. Jedino što je zamerio svom komandantu jeste to što ga je u sve to uvukao zajedno s kriminalcima. Bio je uveren, ponovivši to više puta, da bi ubistvo ostalo nerasvetljeno da je on organizovao ekipu, a ne kako je urađeno sa "ološima i kriminalcima". Doslovce je rekao: "Znao sam, čim me je uvukao s onim kretenima... To su sve kriminalci, budale... Znao sam da će biti problema." Bio je ubeđen da bi bilo drugačije da mu je Legija dao da odabere ekipu. Sve je te noći ispričao, sve do u detalj: šta je on radio, šta su radili drugi. Sve što se kasnije pojavilo u optužnici i što je posle ponovio dok smo ga snimali kamerom, prilikom pokazivanja svih mesta pokušaja ubistva. Baš sve je te noći rekao. Svi su bežali dotad od Legije, po cenu da sebe ukopaju. Jedino je Zvezdan u svojoj izjavi Legiju direktno optužio: "Legija je osmislio, Legija me je pozvao, Legija je nabavio...
Na pitanje kakav je Jovanović bio tokom davanja iskaza u kojem vam priznaje ubistvo premijera Đinđića, ovako je odgovorio:
- Potpuno trezven. Težak za razgovor. Prva dva-tri puta kad smo išli kod njega nije hteo ništa da kaže, čak ni osnovne podatke o sebi... A onda je progovorio o svemu.