Presedan: Studentima je omogućeno da ne izgube godinu čak i ako nisu završili sve obaveze - ovako se završila najneobičnija studentska godina u istoriji Srbije
Generacija koja je pobedila strah.
Bila je 1999. godina. Gradovi širom Srbije bili su pod vazdušnim uzbunama, a nebo je sijalo u narandžasto od eksplozija. Dok su ljudi bežali u skloništa, jedna grupa mladih ljudi pitala se - šta će biti sa ispitima, diplomama, budućnošću?
U trenucima kada je zemlja bila pod bombardovanjem, pitanje kako će završiti akademska godina nije svakako bilo najvažnije, ali nas aktuelna situacija sa studentskim protestima i blokadama podstakla je da se osvrnemo na to kako je ta godina tada završena.
Studentska godina 1998/1999. postala je najneobičnija i najdramatičnija u istoriji srpskog obrazovanja. NATO bombardovanje Savezne Republike Jugoslavije počelo je 24. marta i trajalo 78 dana. Za to vreme, obrazovne ustanove su morale da reaguju brzo - jer životi su bili u pitanju.
Fakulteti zatvoreni, predavanja prekinuta
Prvi korak bio je obustavljanje nastave. Fakulteti su zatvoreni, mnogi studenti su se vratili kućama, a studentski domovi delimično evakuisani.
U Beogradu, Nišu, Novom Sadu i drugim univerzitetskim centrima, studenti su napustili gradove u strahu od granatiranja. Zgrade fakulteta, mnoge od njih stare i bez skloništa, bile su potencijalna meta.
Ipak, iako je sve bilo obustavljeno, država nije želela da godina bude izgubljena.
Godina formalno završena - ali drugačije
Nakon prekida neprijateljstava u junu 1999, Ministarstvo prosvete odlučilo je da studentska godina bude formalno završena, ali u vanrednim uslovima. Mnogi ispiti su prebačeni za leto i jesen. Predavanja nisu nadoknađena, a deo ocena je formiran na osnovu prethodnih kolokvijuma i rada tokom zimskog semestra.
NATO agresija na Saveznu Republiku Jugoslaviju trajala je od 24. marta do 10. juna 1999. godine. Tokom 78 dana, snage NATO-a izvele su vazdušne napade na ciljeve širom Srbije i Crne Gore, bez odobrenja Saveta bezbednosti UN. Bombardovanje je imalo za cilj zaustavljanje sukoba na Kosovu, ali je izazvalo velike civilne žrtve, razaranje infrastrukture i duboke posledice po društvo i ekonomiju zemlje.
Prve rakete pale su na kasarnu u Prokuplju u 19.53 , već u 19.55 pogođeni su vojni ciljevi u Prištini. Zatim su u 20.53 krstareće rakete pogodile podzemni bunker u Kuršumliji kada je poginulo 11 vojnika VJ. Zatim su bombe oko 20.10 pale na kasarnu u Vrbici. Vojni ciljevi u Batajnici pogođeni su u 20.38.
Dana 24. marta gađana je i kasarna u Danilovgradu kada je poginuo vojnik Saša Stojić iz Beograda, a teže su povređena dva vojnika, od kojih jedan na aerodromu Golubovci, Podgorica.
Profesori su imali slobodu da ocene studente prema sopstvenim procenama. Ispitni rokovi su organizovani u julu, avgustu i septembru, ali sa smanjenim obimom gradiva i uz razumevanje prema studentima koji nisu mogli da prisustvuju.
Ključevi budućnosti u ruševinama
Mnogi studenti su tada polagali ispite u zgradama koje su imale polomljene prozore, bez struje ili grejanja. Bilo je slučajeva da se ispiti održavaju u hodnicima, ili pod improvizovanim uslovima, samo da bi se omogućilo da mladi ljudi ne izgube godinu.
Simbolično, u junu 1999. godine, odmah nakon završetka bombardovanja, mnogi su se vratili u Beograd sa jednim ciljem - da završe ono što su počeli. Dok su ulice još mirisale na barut, studenti su sedeli u klupama, rešavali zadatke i pokušavali da zadrže osećaj normalnosti.
Najtiša diploma u istoriji
Te godine nije bilo maturskih večeri, ni aplauza u amfiteatrima. Diplome su se delile tiho, bez svečanosti, ali sa težinom koju današnje generacije teško mogu da zamisle.
Studenti generacije 1998/1999. poneli su sa sobom ne samo znanje, već i iskustvo opstanka, odgovornosti i neverovatne zrelosti.
Danas, više od dve decenije kasnije, mnogi od tih studenata su ugledni lekari, inženjeri, advokati, profesori… A ono što ih povezuje nije samo diploma, već sećanje na godinu kada je obrazovanje - i pored svega - pobedilo rat.