Stravično ubistvo u ulici Svetozara Markovića: Marko Borak (18) mučen, pa izrešetan 7 puta i ostavljen da iskrvari na beogradskom asfaltu
"Vi koji dolazite, čuvajte se Malog Mareta" natpis je jednog grafita na Dorćolu.
Devedesete su bile vreme kada je Beograd živeo između ratnih frontova i sopstvenog haosa. Ulice su bile preplavljene oružjem, pucnjava je bilo na svakom ćošku, a krvava ubistva postala su gotovo svakodnevica. U tom haosu siromaštva i bezakonja, kriminalci su poprimali mitske razmere. Slikali su se za novine, punili naslovne strane i svoje sukobe vodili javnim, gotovo medijskim spektaklima. Sve te priče, mitske figure beogradskog podzemlja i krvavu hroniku jedne izgubljene decenije, možete čitati u našoj rubrici Kriminal 90-ih.
Mali Mare, dorćolski strah i trepet koji nije doživeo dvadesetu
Za Marka Boraka nisu paljene sveće, niti su se za njega čitale molitve. Umesto opela, na Dorćolu je ostao grafit koji je godinama stajao kao upozorenje:
"Vi koji dolazite, pazite se malog Mareta."
Marko Borak ili Mali Mare, kako su ga zvali, bio je revolveraš, bombaš i pljačkaš, momak koji je umro sa svega 18 godina, ali je za to kratko vreme ostavio trag kakav mnogi kriminalci nisu uspeli ni za decenije.
Mali Mare bio je jedna od inspiracija za lik "Malog" u filmu "Do koske". A na jutjubu postoji i pesma posvećena malom Maretu "Tripl Pipl - Marko Borak imao je m*da"
Kako je nastajao mit o "žestokom klincu" sa Dorćola
Borak je vrlo rano stekao reputaciju prekog i nepredvidivog momka. Jedni su tvrdili da je isterivao neku vrstu ulične, socijalne pravde, otimajući od bogatih i deleći siromašnima. Njegovi prijatelji su govorili da nije trpeo bahatost onih koji su se "preko noći obogatili".
Drugi su, pak, tvrdili da je bio lud i nekontrolisan, spreman da zapuca čak i na ljude povezane sa jačim beogradskim klanovima.
Kako god, jedno je bilo jasno, neprijatelja je imao mnogo, i to moćnih.
Maloletnik sa dosijeom kakav nisu imali ni stariji kriminalci
Još kao maloletan, više puta je privođen, a kasnije i optuživan za niz teških krivičnih dela. Na teret su mu stavljani:
-
tri pokušaja ubistva,
-
nanošenje teških telesnih povreda,
-
razbojništva i razbojničke krađe,
-
izazivanje opšte opasnosti podmetanjem eksploziva.
Pucao je, prema optužbama, na više osoba i digao u vazduh najmanje petnaest vozila.
Njegovi bliski prijatelji tvrdili su da je za tako malo vremena "uradio više nego mnoga velika imena prestoničkog podzemlja".
Ipak, na suđenjima se dogodilo ono što je tada bilo česta pojava, nijedan svedok ga nije teretio. Bilo iz straha, bilo zbog nagodbi, Borak je pušten iz pritvora.
Ispostaviće se da je to za njega bila smrtna presuda.
"Rat Malog Mareta" i panika među dorćolskim bogatašima
Početkom 1995. godine, Mali Mare postaje simbol nove, opasne generacije maloletnih prestupnika. Nije radio po nalogu, niti za nečiju ekipu, delovao je sam, vođen ličnim pravilima i besom prema onima koje je smatrao nepošteno bogatima.
Bacao je bombe na lokale i automobile dorćolskih biznismena, izazivajući paniku među starijim i imućnijim Dorćolcima.
Često su, noću, policija i oštećeni upadali u stanove njegovih prijatelja, tražeći ga.
Sutradan bi ih čekalo iznenađenje, Mali Mare bi ih pozvao telefonom i najavio sledeći potez.
Iako su imena onih kojima se zamerio bila dobro poznata, policija nikada nije uspela da razreši ko stoji iza njegovog ubistva. U čaršiji se tvrdilo da je naručilac imao jake veze u MUP-u Srbije.
Stravično ubistvo - mučenje i smrt na pločniku
Borakova smrt bila je brutalna i simbolična. Tog 3. maja 1995. godine ubica ga je prvo mučio, a zatim više od sedam puta upucao u noge i ruke, delove tela koji se u "medicini podzemlja" smatraju nevitalnim, ali smrtonosnim ako se ostavi da iskrvari.
Na kraju, izbačen je iz kola u Ulici Svetozara Markovića, gde je ostavljen da umre. Najbliža zdravstvena ustanova bila je udaljena svega stotinak metara.
Marko Borak je iskrvario do smrti, presuđeno mu je upravo onako kako je, prema pričama, i sam znao da sudi drugima.
Buntovnik bez kompromisa i nerešen zločin
Ubistvo Malog Mareta nikada nije rasvetljeno.
Njegova priča ostala je zabeležena kao tragičan simbol devedesetih, vremena kada su deca postajala kriminalci, a kriminalci legende.
O stanju svesti tadašnjih mladića koji žele sve i odmah, najbolje svedoči citat o Malom Maretu Boraku:
"Zaboravljen?
Nema veze.
Na to je, kažu, i računao."Fejsbuk stranica "Puls Asfalta"