Poznati kriminalac zlostavljao našeg pevača u kafani: Naredio mu da se popne na sto, a kada je odbio, odigrala se prava drama
Ovakve scene su devedesetih bile maltene u opisu posla mnogih pevača.
Devedesete godine u Beogradu bile su vreme u kome su se pravila često pisala na ulici, a ne u zakonima. Noćni život je bio svet za sebe, sa jasnom hijerarhijom, neizgovorenim pravilima i testovima koji su odlučivali ko ima dostojanstvo, a ko će postati igračka moćnih ljudi iz podzemlja. Pevači koji su nastupali po kafanama i splavovima često su se nalazili u situacijama u kojima je trebalo da biraju između poslušnosti i ličnog integriteta.
Jedna od takvih priča, koju je ispričao folk pevač Marko Bulat, danas se prepričava kao ilustracija odnosa estrade i kriminala u tom periodu. U središtu događaja nalazi se pokojni Đuro Radonjić Grof, jedan od poznatih aktera beogradskog podzemlja.
Ispovest Marka Bulata o Grofu i testu dostojanstva
Bulat je u jednoj emisiji opisao situaciju iz kafane koja ga je, kako kaže, obeležila. Pevač tvrdi da mu je Grof tokom nastupa više puta naređivao da se popne na sto dok peva, ali je on odlučio da to ne učini.
- Pevao sam ja i pokojni Grof, u jednom trenutku prilazi i kaže: ‘Penji se na sto’. Ja ga gledam i smeškam se, a utroba mi se okreće. On mi opet kaže, onako ćelav, mršav, sa bradom: "Čuješ šta ti kažem, penji se na sto". Ja i dalje pevam sa osmehom. Znate, nije svejedno. Da je neko drugi, nešto bih rekao, ali njemu ne smem, nego ćutim, pravim se blesav i pevam sa osmehom. On treći put: "Ma je l čuješ ti šta ti kažem ja, penji se na sto", i ja i dalje pevam i smejem se. I u jednom trenutku on prilazi, ljubi mi ruku i kaže: "E, sunce, zato te volim". Iz ove perspektive, kad pogledam, to je test bio. Da li sam ja to što jesam ili ne. Da sam se popeo na sto, oni bi samo pomerali granice, pevao bih ležeći, pa iz Save do pola u vodi, igrali bi se sa mnom. Jer ja uvek kažem, dostojanstvo je nešto što čovek može jedino da oduzme sam sebi - rekao je Bulat u jednoj emisiji.
Ova ispovest pokazuje kako su u to vreme funkcionisali odnosi moći. Jedan potez mogao je da odredi reputaciju i način na koji će te posmatrati ljudi iz kriminalnog miljea.
Ko je bio Đuro Radonjić Grof
Đuro Radonjić Grof ostao je upamćen kao jedna od upečatljivih figura beogradskog podzemlja devedesetih. Njegov život i stavovi zabeleženi su i u dokumentarcu "Vidimo se u čitulji”, koji je postao svedočanstvo o epohi kriminala i nasilja.
O Grofovom statusu na ulici, odnosno o njegovom životu i tragičanom kraju pisali smo u našoj rubrici Kriminal 90-ih, Radonjić je poginuo 1998. godine u saobraćajnoj nesreći na Ibarskoj magistrali. Njegova smrt često se opisuje kao ironija sudbine, jer je preživeo oružane sukobe i kriminalne obračune, ali je stradao u udesu.
Kodovi podzemlja i granice koje su postojale
Priča Marka Bulata danas se često koristi kao primer kako su funkcionisali nepisani kodeksi devedesetih. Demonstracija moći nije bila samo fizička, već i psihološka. Testovi lojalnosti, dostojanstva i straha bili su deo svakodnevnog života.
Upravo zato njegova ispovest govori o vremenu u kome je jedno "ne" moglo da znači poštovanje, ali i rizik. I o tome da su, čak i u najtežim okolnostima, postojali ljudi koji su pokušavali da zadrže lični integritet.