SVE ZAVRŠILI UZ PRVU RAKIJU: Načelnik opštine srpski Kupres zaposlio svog protivkandidata
Ako su politički neistomišljenici, pa još konkurenti za funkciju, Srbin je Srbinu često ne protivnik, već iskreni i do groba odani dušmanin.
I nije nam to nekakva moderna tekovina. Tako nam je dva veka. Čim smo obnovili državu, uhvatili smo se za vratove. I ne puštamo.
Počelo je junačkim ubistvom vožda Karađorđa na spavanju, koje je organizovao njegov kumašin knez Miloš, podelom na pristalice obrenovića i karađorđevića. Svađe i podele su nam se kasnije ređale jedna za drugom, češće nego reprize Bele lađe i Boljeg života na televiziji.
Crna i Bela ruka, monarhisti i komunisti, partizani i četnici, pristalice Slobodana Miloševića i dosovci, rusofili i natofili, cigani i grobari, Šumadinci i dođoši. I sve to uz guslanje da samo sloga Srbina spašava. To seme u poslednje vreme sve bolje rađa i kod bivših Srba, naše braće Hrvata, muslimana i Makedonaca, Crnogorci su nam rame uz rame a naše komšije Albanaci, potomci Đorđa Kastratovića Skender bega, za petama.
Ove godine, složno i bratski, uspeli smo da izgradimo još jedan razdor na čijoj dubini dušmani mogu samo da nam zavide. Podelili smo se na one koji podržavaju predsednika Vučića, koji je pobedio na izborima i one koji pokušavaju da čoveka sruše na ulici, silom. Po novom srpskom viteškom običaju, uz pomoć dece.
U takvom blentavom stanju srpskog društva, koje zahteva kolektivnu hospitalizaciju u Lazi Lazarević i dugotrajno lečenje, neobično je i lepo ono što se dogodilo u srpskom Kupresu. Maloj i siromašnoj opštini koja se nalazi na granici Republike Srpske i Federacije BiH.
Načelnik opštine Srđan Petković, koji je na tu funkciju izabran kao kandidat SNSD i Socijalističke partije, nedavno je zaposlio Momčila Marića, iz SDS, svog protivkandidata na lokalnim izborima koji su održani jesenas. I nije ga zaposlio bilo gde već u Opštini. Kao svog najbližeg saradnika. Praktično, kad Petković nije na Kupreškoj visoravni, ovu opštinu ispod Velikog Vitoroga vodi - Marić.
Petković ne misli da “je učinio bog zna šta” i da o tome treba “još i po novinama pisati”.
-Momčilo je nekada bio načelnik opštine i predsednik Izvršnog odbora. Dakle, zna ovaj posao a bio je bez posla. Uz to, dobar je čovek. To ti je sva priča.
Kaže da mu nije bio problem što su na republičkom nivou SNSD i SDS već tri decenije najljući politički protivnici.
-Moj junače, Ionako nas je malo, da bi se još i delili. Pozvao sam Momčila na piće u kafanu i dogovorili smo se već posle prve rakije.
-Naravno, nismo se zaustavili na jednoj. Da ne baksuziramo dogovor - dodaje Momčilo kroz smeh.
Ističe da on i Srđan jedan o drugom u kampanji nisu rekli ni jednu ružnu reč ali je bio iznenađen pozivom svog protivkandidata.
-Hvala Srđanu na ukazanom poverenju, nastojim da budem što korisniji našem kraju.
Sutra je godišnjica kako je kum Miloš roknuo kuma Đorđa. Sekirom. Na spavanju.
Ja ću sutra u Radovanjski lug, igrom sudbine živim u Velikoj Plani i zapalo me da organizujem obeležavanje godišnjice tog srpskog nesretluka. S obzirom da je koševina trave na visoravni završena, Srđan i Momčilo će sutra verovatno, negde u kafanu. A vi, pošto ste pročitali ovaj članak, razmislite pa vidite šta vam je činiti sa svojom pameti.