Američka vojska ulazi u trku sa vremenom: Patriot košta 4 miliona dolara, proizvode ih 750 godišnje, a rat je "progutao" 1.500 - Pentagon više ne može da krije ovaj problem
Rat protiv Irana otvorio je neprijatno pitanje za Sjedinjene Američke Države: Koliko dugo najmoćnija vojna sila može da vodi sukob u kojem se najskuplje oružje troši brže nego što industrija može da ga proizvede?
U proizvodnom pogonu kompanije Lockheed Martin u Kamdenu, u američkoj saveznoj državi Arkanzas, televizijskoj ekipi prikazan je najnoviji model sistema Patriot, jednog od najvažnijih oružja američke protivvazdušne odbrane.
Tim Cahill, rukovodilac odeljenja za projektile u kompaniji, pokazao je sistem namenjen presretanju nekih od najopasnijih pretnji, uključujući balističke projektile. Njegov princip je gotovo filmski: jedan projektil direktno pogađa drugi projektil u vazduhu.
- Gotovo sve što pogodi jednostavno ispari, rekao je Cahill.
Problem je cena. Svaki presretač košta oko četiri miliona dolara, dok Lockheed Martin trenutno proizvodi oko 750 komada godišnje. To je daleko manje od procenjenih 1.500 projektila koji su već ispaljeni tokom rata protiv Irana, pišu mediji.
Milijarde dolara nestaju iz američkih zaliha
Mark Cancian iz Centra za strateške i međunarodne studije analizirao je potrošnju Patriota, ali i šest drugih ključnih američkih sistema naoružanja, među kojima su Tomahawk, THAAD i precizni projektili dugog dometa PrSM.
Prema njegovim procenama, vrednost dosad ispaljenog naoružanja dostigla je oko 25 milijardi dolara.
- Ako oni ispale balistički projektil, mi za obranu moramo iskoristiti jedan od svojih najnaprednijih sistema, pojasnio je Cancian.
Upravo tu se krije jedan od najvećih problema. Za presretanje relativno jeftinije neprijateljske pretnje SAD često mora da upotrebi izuzetno skup i tehnološki složen sistem.
Sedmomesečni rat sa Iranom tako je ogolio slabost o kojoj se godinama govorilo znatno manje nego o samoj tehnološkoj nadmoći američke vojske. Reč je o hroničnom nedostatku visokotehnološkog naoružanja i ograničenim proizvodnim kapacitetima.
Problem, prema Cancianu, nije nastao preko noći. Kako navodi, godinama su ga zanemarivale i demokratske i republikanske administracije, sve dok rat u Ukrajini nije pokazao koliko brzo savremeni sukob može da "proguta" velike količine municije.
- Rat u Ukrajini bio je trenutak otrežnjenja, rekao je Cancian.
- Rat u Ukrajini bio je trenutak otriježnjenja jer je postalo jasno da nemamo ni odgovarajuće zalihe ni kapacitete za brzu proizvodnju potrebnu za dugotrajni sukob, dodao je Cancian.
Situacija je postala još ozbiljnija nakon što su SAD u februaru ove godine napale Iran. Prema rečima načelnika Združenog stožera Dana Cainea, američke snage su do 8. aprila pogodile više od 13.000 ciljeva.
- To je poprilično ispraznilo zalihe, dodao je Cancian.
Na pitanje da li SAD imaju dovoljno municije da završe rat sa Iranom, Cancian daje odgovor koji pažnju prebacuje sa trenutnog sukoba na potencijalni mnogo veći izazov.
- Za rat protiv Irana, da. Problem je rat protiv Kine. Možda bismo i mogli osigurati streljivo za mjesec dana, ali drugi, treći ili četvrti mjesec predstavljali bi ogroman izazov.
Pentagon, međutim, odbacuje tvrdnje o nestašici.
- Navodi o nestašici američkog streljiva lažni su, tvrde iz Pentagona, uz ocenu da takve tvrdnje mogu samo da ohrabre protivnike da napadaju američke snage.
Istovremeno, američka vojna industrija dobila je zadatak da dramatično ubrza proizvodnju.
Patriot za šest nedelja, ali njegovi delovi nastaju godinama
Ministar odbrane Pete Hegseth od proizvođača traži da proizvodnju podignu na nivo koji opisuje kao „ratno stanje“.
U Lockheed Martinu taj pritisak opisuju kao "kontrolirani kaos".
- Jednostavno moramo biti brzi, snalaziti se, prepoznavati prepreke i uklanjati ih, kazao je Cahill.
Kompanija planira da godišnju proizvodnju Patriota podigne sa 750 na čak 2.000 komada, i to uz uvođenje dodatnih smena i veću automatizaciju.
- Sati će se pretvoriti u minute kad potpuno automatiziramo ovu tvornicu i tako ubrzamo ritam, rekao je Cahill.
Ipak, povećanje proizvodnje nije jednostavan zadatak. Samo sklapanje jednog Patriota traje oko šest nedelja, dok proizvodnja njegovih približno 4.000 delova može da traje i do dve godine.
Lockheed Martin pritom zavisi od ogromne mreže dobavljača, koja broji između 500 i 1.000 kompanija.
- Imamo internu šalu: 'Koliko dijelova treba za jedan projektil?' Odgovor je: 'Svi.' Dovoljno je da bilo gdje u lancu nedostaje samo jedan dio i proizvodnja staje. Za mnoge naše sustave oslanjali smo se na samo jednog dobavljača, objasnio je Cahill.
Raketni motori su nova uska grla
Raketne motore za Patriot proizvodi kompanija L3Harris, čiji se pogon nalazi svega osam kilometara od Lockheed Martina.
Proizvodnja zahteva stroge bezbednosne procedure jer se radi sa izuzetno opasnim materijalima.
- Radimo s proizvodom koji je iznimno opasan ako se njime ne rukuje ispravno, rekao je Ken Bedingfield, predsednik sektora za projektile u L3Harrisu.
Poseban problem predstavlja raketno gorivo. Ono mora da se suši u peći, slično procesu koji se koristi u proizvodnji keramike, a čitav postupak može da traje od nekoliko dana do nekoliko nedelja.
L3Harris je gotovo udvostručio proizvodnju motora za Patriot i počeo izgradnju novog, automatizovanijeg pogona. Planirano je da bude završen za 16 meseci.
Ali ni nova fabrika ne rešava automatski problem dobavljača.
- Ponekad postoji samo jedan kvalificirani dobavljač, no mi želimo da to bude iznimka, a ne pravilo. Mlaznice i konusi su neki od dijelova s kojima imamo problema u isporuci, rekao je Bedingfield.
SAD menja filozofiju: više jeftinijih projektila umesto nekoliko savršenih
Upravo zbog ovakvih ograničenja u američkoj vojsci sve više se govori o promeni pristupa. Umesto da se oslanja gotovo isključivo na mali broj izuzetno skupih i tehnološki naprednih projektila, ideja je da se deo arsenala popuni velikim brojem jeftinijih oružja.
Hegseth insistira na "brzini, opsegu, količini, učinkovitosti i maksimalnoj hitnosti", a za obnovu arsenala izdvajaju se rekordna sredstva.
U tu trku uključuju se i manje kompanije poput CoAspirea iz Virdžinije, koju vodi Doug Denneny.
Kompanija razvija krstareće projektile koji se lansiraju iz aviona, a njihova glavna prednost je cena.
- Govorimo o par stotina tisuća dolara, rekao je Denneny.
Takvi projektili nisu namenjeni da budu savršena zamena za najskuplje američko naoružanje. Njihova filozofija je jednostavnija: proizvesti ih ogroman broj i računati na to da će dovoljan deo pogoditi cilj.
- Naš je cilj masovna proizvodnja. Znamo da projektili nisu toliko savršeni, ali mnogi od njih će ipak pogoditi cilj.
Ako dođe do rata sa Kinom, količina bi mogla da bude presudna
Pentagon planira da od CoAspirea i drugih startapa nabavi 10.000 jeftinijih krstarećih projektila.
Njihova prednost je i jednostavnija konstrukcija. CoAspireov projektil ima oko 200 delova, a među njima se nalaze i komercijalno dostupne komponente. Čak se za balansiranje nosa koriste metalne kuglice koje mogu da se kupe na tržištu.
- Motor izvorno potiče sa tržišta za hobiste, otkrio je Denneny.
Takav koncept posebno dobija na značaju u scenariju potencijalnog sukoba sa Kinom. Ideja je da ogroman broj relativno jeftinih projektila može da predstavlja ozbiljan problem čak i za veoma napredne sisteme protivvazdušne odbrane.
Na pitanje da li bi njegov projektil mogao da bude dovoljno dobar protiv kineske odbrane, Denneny odgovara:
- Jeste. A kad ih imate na hiljade, to je velik izazov čak i za vrlo sofisticirane obrambene sustave.
Dok CoAspire pregovara o poslovima vrednim oko 400 miliona dolara, Lockheed Martin je upravo potpisao ugovor vredan čak 59 milijardi dolara za proizvodnju visokoučinkovitih Patriota.
Ipak, čak ni tako veliki ugovori ne znače da će američke zalihe biti brzo popunjene.
Na pitanje koliko bi SAD moglo da bude potrebno da se vrati na nivo zaliha koji je postojao pre rata sa Iranom, Cancian procenjuje:
- Otprilike jednu do pet godina, ovisno o streljivu. A kad vratimo zalihe na prijeratnu razinu, trebat će nam još nekoliko godina da dosegnemo onu kojom bi vojni planeri bili zadovoljni u slučaju rata protiv Kine.
Srbija Danas