Diplomatija ili kocka sa ratom? Pakistan je uložio sve - Hoće li spasiti svet od rata SAD i Irana ili se igra vatrom koja može da ih uništi?
Uloga Pakistana kao posrednika u sukobu SAD i Irana iznenadila je mnoge. Ali možda ne bi trebalo... Načelnik oružanih snaga, feldmaršal Asim Munir, naklonjen je američkom predsedniku Donaldu Trampu. Američki lider ga često naziva svojim "omiljenim" feldmaršalom i ranije je govorio o tome kako Munir "poznaje Iran bolje od većine".
Iran nije samo sused Pakistana, sa kojim deli granicu od oko 900 kilometara već, prema sopstvenim tvrdnjama, ima i "bratski odnos" sa dubokim kulturnim i verskim vezama.
Takođe nema američke vazduhoplovne baze. I, za razliku od mnogih uobičajenih posrednika u Zalivu, još uvek nije uvučen u sukob, prenosi BBC.
Ključno je da je spreman da se umeša - mir između SAD i Irana, prema mnogim izveštajima, bio bi u njegovom interesu. Ipak, postavljaju se pitanja o tome kako se zemlja upletena u sukob sa dva svoja suseda - Avganistanom i Indijom - pozicionirala kao donosilac mira.
Zemlja trenutno bombarduje Avganistan, a tenzije sa Indijom dovele su do straha od nuklearne eskalacije tek prošle godine.
Pakistan je do sada hodao po žici između Irana i SAD, razmenjujući poruke između dve strane, ugošćujući ministre spoljnih poslova iz drugih zabrinutih muslimanskih zemalja i pozivajući diplomatske telefone.
Ali balansiranje nije bez rizika...
Mnogo toga može da se izgubi
Pakistan je u velikoj meri zavisan od uvoza nafte, a veliki deo dolazi kroz Ormuski moreuz.
-Pakistan, rekao bih, više nego skoro bilo koja druga zemlja van Bliskog istoka ima veliki uticaj na ovo. Ima zaista ubedljiv interes da učini sve što može kako bi doprineo naporima za deeskalaciju, rekao je za BBC Majkl Kugelman, viši saradnik za Južnu Aziju u Atlantskom savetu.
Pakistanska vlada je povećala cenu benzina i dizela za oko 20 odsto početkom marta i već je uvela mere, uključujući četvorodnevnu radnu nedelju za državne službenike kako bi pokušali da uštede gorivo.
-Ako se rat nastavi, ekonomski pritisci u Pakistanu će se izuzetno povećati, kaže Farhan Sidiki, profesor političkih nauka na Institutu za poslovnu administraciju u Karačiju.
Postoji i strah od toga šta bi eskalacija mogla da donese.
U septembru prošle godine, Pakistan je potpisao odbrambeni pakt sa Saudijskom Arabijom, složivši se da će se svaka agresija protiv bilo koje zemlje smatrati agresijom protiv obe.
To je dovelo do pitanja o tome šta bi Pakistan uradio ako bi se Saudijska Arabija pridružila ratu i pozvala se na pakt.
-Problem za nas je što, ako nas zamole da se pridružimo ratu na saudijskoj strani, cela naša zapadna granica će biti uglavnom nebezbedna, kaže Sidiki.
Pakistan je već u "totalnom ratu" sa Avganistanom; optužuje avganistanske talibane da kriju terorističke grupe unutar svojih granica, što talibanska vlada poriče.
Kada je osporen zbog svog očigledno kontradiktornog stava prema diplomatiji kada se primenjuje na sopstvene sukobe, Pakistan je rekao da je godinama pokušavao sa pregovorima koji nisu doneli potrebnu bezbednost.
Ali Sidiki ističe da otvaranje još jednog fronta nije jedina briga u slučaju da Pakistan bude uvučen u rat, dodajući da postoji i "cena po ugled".
U danima nakon što je vrhovni vođa Irana ubijen u zajedničkom američko-izraelskom vazdušnom napadu, proiranski demonstranti su izašli na ulice širom Pakistana - nekoliko njih je ubijeno, uključujući i one koji su pokušali da upadnu u američki konzulat u Karačiju.
-Javno raspoloženje u Pakistanu je pretežno proiransko. Sigurna sam da su donosioci odluka u Pakistanu bili veoma osetljivi na to, kaže Maleha Lodi, bivša ambasadorka Pakistana u SAD, Velikoj Britaniji i UN.
Šta mogu da dobiju?
Tu je i pitanje globalnog položaja Pakistana.
-Pakistan je veoma osetljiv na kritike da nema uticaj na globalnoj sceni. Ne mislim da je to njegova glavna motivacija za pozicioniranje kako se pozicionira, ali ima veze i sa ovim, rekao je Kugelman.
-Ovo je diplomatija sa visokim ulozima, nema sumnje. To je visoko rizična i visoko nagrađujuća. Ako uspe, naravno, katapultira Pakistan na vrh globalne diplomatske igre, dodaje Lodi.
A ako ne uspe?
Lodi ne misli da će šteta biti prevelika.
-Pakistan bi i dalje izgledao kao da je uložio trud u dobroj veri. A ako nije uspelo, to nije bilo zbog nedostatka veština Pakistana, već zato što imate čoveka koji je strašno hirovit i potpuno, potpuno nepouzdan, ističe.
Međutim, Kugelman vidi izvesni potencijal za negativne reakcije ako nakon svih ovih spekulacija o razgovorima, obe strane jednostavno nastave udare sa još većom snagom.
-Pakistan bi mogao biti podložan optužbama da je bio naivan, kaže on o tom scenariju. "I da je uložen u pokušaj pregovora dok su obe strane pokušavale da stvore prostor".
Nekonvencionalne diplomatske igre
Nije jasno kako bi se stvari mogle odvijati, ali ono što je jasno jeste da je Pakistan brzo iskoristio svoj odnos sa Trampom.
Lodi ukazuje na to da je Pakistan nominovao Trampa za Nobelovu nagradu za mir "kao priznanje za njegovu odlučnu diplomatsku intervenciju" tokom pakistano-indijske krize 2025. godine, i da je Kabul predao SAD čoveka optuženog za planiranje bombardovanja aerodroma u Kabulu tokom povlačenja iz Avganistana.
-Pakistan je Trampu doneo dve rane pobede, koje su mu veoma važne. To je pokrenulo odnos i dovelo do ove nove topline, rekao je Lodi.
-Spreman je da igra nekonvencionalne diplomatske igre, za razliku od Indije, dodaje Kugelman.
-Činjenica da su se visoki zvaničnici Pakistana potrudili da laskaju predsedniku, to je zaista pomoglo njihovoj stvari u Vašingtonu i učinilo Pakistan atraktivnijim posrednikom i posrednikom u očima administracije, ističe.
Ali odnos sa Amerikom nije jedina adut Pakistana.
-Pakistan je shvatio da je zaštita najbolji način za regionalnu diplomatiju. Svet sa kojim se sada suočavamo je svet u kome se države, posebno srednje sile, osećaju udobnije u angažovanju u politici višestrukog svrstavanja, rekao je Sidiki.
-Mislim da je razlog zašto je Pakistan u najboljoj poziciji da razgovara sa Iranom taj što ne nosi percepciju da je proizraelski ili čak da je veoma proamerički nastrojen, dodaje.
U međuvremenu, diplomatski sastanci se nastavljaju.
Pakistanski ministar spoljnih poslova Ishak Dar u utorak putuje u Kinu na poziv svog kineskog kolege, Vang Jija.
Ali za Pakistan i dalje postoje velika pitanja, i obezbeđivanje mirovnog sporazuma je mala šansa.
-Budimo prilično jasni, šanse za dogovor nisu toliko velike s obzirom na to koliko nepoverenja postoji između Amerikanaca i Iranaca i koliko su maksimalni zahtevi i sa američke i sa iranske strane, rekao je Kugelman.
-Mislim da je ta jednačina najteža koju će Pakistan morati da razmotri ako njegovi trenutni planovi ne uspeju, zaključuje.
Sve najnovije informacije o situaciji na Bliskom istoku pratite u našem specijalnom blogu.