Grčka razradila scenario rata sa Turskom: Prvih 24 sata bila bi ključna, radari i aerodromi među prvim metama - ovako bi izgledao udar
Cilj bi bio da se turskoj vojsci oteža brzo pokretanje aviona i desantnih snaga i da se grčkim jedinicama obezbedi što veća prednost u početnoj fazi eventualnog sukoba. Grčki mediji ovaj deo opisuju kao kombinaciju elektronskog "zaslepljivanja" i preciznih udara.
Usred dugogodišnjih grčko-turskih tenzija u Egeju, grčki mediji objavili su hipotetički scenario u kojem bi Atina, ukoliko proceni da je turski napad neposredan i neizbežan, pokušala da u prvih nekoliko sati onesposobi ključne vojne kapacitete Ankare.
Važno je naglasiti da nije reč o potvrđenom planu za napad niti o najavi da Grčka namerava da započne rat sa Turskom. Scenario je objavio grčki list "Ta Nea", pozivajući se na vojne analitičare i izvore, a zasnovan je na ranijim izjavama načelnika Generalštaba grčkih oružanih snaga, generala Dimitriosa Hupisa.
Hupis je u decembru 2025. govorio o potrebi da Grčka poseduje sposobnost izvođenja "preventivnih strateških udara na velikoj dubini", uz ocenu da bi, ukoliko ikada dođe do upotrebe sile, rezultat morao da bude odlučujući.
Upravo te izjave sada su poslužile kao osnova za razradu hipotetičkog sukoba u Egeju.
Prema opisanom scenariju, sve bi počelo dugotrajnom krizom oko pomorskih zona ili istraživanja u Egeju.
U toj hipotetičkoj situaciji, grčka strana bi preko obaveštajnih podataka pratila pomeranje turskih vojnih jedinica, pripremu desantnih brodova, aktivnosti bespilotnih letelica i raketnih sistema.
Kao mogući znak da se približava napad navodi se scenario u kojem bi Turska počela masovno da premešta snage i priprema desantne kapacitete, dok bi njene raketne i bespilotne jedinice bile dovedene u viši stepen pripravnosti.
Ako bi grčka obaveštajna procena pokazala da je napad neposredan, u ovom hipotetičkom scenariju usledila bi hitna odluka političkog i vojnog vrha.
Autori pritom naglašavaju i najveći rizik takvog poteza: ukoliko bi procena bila pogrešna ili nepotpuna, država koja prva upotrebi silu mogla bi da bude označena kao agresor i suoči se sa ozbiljnim diplomatskim posledicama.
Druga faza scenarija predviđa pokušaj da se protivničke snage što je moguće brže liše sposobnosti da reaguju.
Prema analizi, elektronsko ratovanje bilo bi među prvim elementima operacije, sa ciljem ometanja radara, komunikacija i sistema za navođenje.
Istovremeno bi grčko ratno vazduhoplovstvo koristilo borbene avione i projektile dugog dometa protiv pažljivo odabranih vojnih ciljeva.
U scenariju se pominju turski aerodromi i infrastruktura koja bi mogla da podrži vazdušne i pomorske operacije.
Cilj bi bio da se turskoj vojsci oteža brzo pokretanje aviona i desantnih snaga i da se grčkim jedinicama obezbedi što veća prednost u početnoj fazi eventualnog sukoba. Grčki mediji ovaj deo opisuju kao kombinaciju elektronskog "zaslepljivanja" i preciznih udara.
Nijedan preventivni udar, međutim, ne bi mogao da garantuje potpuno uništenje protivničkih kapaciteta, pa scenario predviđa i odgovor na eventualnu tursku odmazdu.
Tu bi, prema autorima, ključnu ulogu imala grčka protivvazdušna i protivraketna odbrana.
Ovaj deo priče dobija dodatnu težinu zbog grčkog projekta "Achilles Shield", odnosno višeslojnog sistema protivvazdušne i protivraketne zaštite.
Grčka i Izrael su 31. avgusta zaključili sporazum vredan oko tri milijarde evra za razvoj višeslojnog sistema koji uključuje komponente David's Sling, SPYDER i BARAK MX, kao i radare i novi sistem komandovanja i kontrole.
U hipotetičkom sukobu, takva infrastruktura trebalo bi da smanji efekte mogućeg protivnapada raketama i dronovima.
Prema scenariju koji su preneli grčki mediji, cilj bi bio da se vojni odnos snaga promeni toliko brzo da ne dođe do dugotrajnog rata iscrpljivanja.
Autori tvrde da bi se ključna vojna situacija mogla odlučiti za manje od 24 sata, nakon čega bi usledio diplomatski pritisak SAD, NATO i Evropske unije na obe strane da zaustave borbe.
Ipak, upravo je taj deo scenarija najviše podložan pretpostavkama. Nije moguće unapred znati kako bi Ankara odgovorila, koliko bi dugo trajale borbe niti da li bi se sukob mogao ograničiti na Egej.
Grčka i Turska su članice NATO-a i decenijama imaju sporove oko Egeja, vazdušnog prostora, pomorskih granica i drugih pitanja, ali to samo po sebi ne znači da je oružani sukob neposredan. Turska je ranije kritikovala pojedine grčke planove za jačanje vojne infrastrukture na Egejskim ostrvima, upozoravajući da takve aktivnosti mogu dodatno povećati tenzije.
Zato je scenario koji se sada pojavio u grčkim medijima pre svega prikaz mogućeg razvoja događaja u ekstremnoj situaciji, a ne dokaz da je Atina donela odluku o preventivnom napadu na Tursku.
Srbija Danas