"Zar nemaju metle u Bazelu?" Princa od Vranje vuku po podu - situacija zabeležena kamerom, publika mu baš i nije naklonjena
Danas je ceo svet imao priliku da pogleda kako je Prinčev tim koreografiju spojio sa njegovom numerom na sceni.
Srpski predstavnik na ovogodišnjoj "Evroviziji", Stefan Zdravković, poznatiji kao Princ od Vranja, već danima uveliko ulaže napore kako bi se na velikoj sceni predstavio na najbolji mogući način i ostvario zapažen rezultat za Srbiju. Prvi kadrovi sa evrovizijske probe otkrivaju značajne promene u odnosu na raniji nastup.
Dok je na "Pesmi za Evroviziju" sve bilo prožeto svedenošću i emocijom, evrovizijska verzija pesme "Mila" donosi potpuno osveženu i vizuelno bogatiju interpretaciju.
Danas je ceo svet imao priliku da pogleda kako je Prinčev tim koreografiju spojio sa njegovom numerom na sceni.
Princ će publiku zaintrigirati upečatljivim scenskim kostimom – crvenim kombinezonom koji simbolizuje strast, ranjivost i borbu, dok će mu na sceni podršku pružiti četvorica muških plesača, čija koreografija odiše snagom i intenzitetom. Njihovo sinhronizovano kretanje, u kome se u jednom trenutku izvođač gotovo baca i vuče po podu, dodatno naglašava emotivni naboj pesme "Mila" i donosi snažnu vizuelnu metaforu – borbu za ljubav koja je na ivici ponora, u duhu drevne priče o Orfeju i Euridiki, gde je svaki korak između svetlosti i tame presudan.
Međutim, povrh svega, publici je najviše pažnje privuklo to što tokom izvođenja plesači Zdravkovića vuku po podijumu dvorane u Bazelu.
Komentara je mnogo - od onih koji Stefanu pružaju podršku i navijaju za ovu nesvakidašnju promenu, do naloga koji se pitaju "zašto ga vuku kao džak krompira" i "da li postoji neka metla u Bazelu".
Jedno je definitivno - Prinčev koreograf je imao ideju da otplešu i prenesu gledaocima priču o Orfeju i Euridiki.
Orfej i Euridika je jedna od najpoznatijih i najtragičnijih ljubavnih priča iz grčke mitologije — priča o ljubavi, gubitku i moći umetnosti.
Orfej, čuveni pesnik i muzičar čija je muzika mogla da umiri zveri i rasplače bogove, zaljubio se u prelepu Euridiku i oženio je. Njihova sreća nije dugo trajala – Euridika je nastradala od ujeda zmije i umrla. Slomljen bolom, Orfej je sišao u podzemni svet da je vrati. Njegova muzika je dirnula Hada i Perzefonu, koji su mu dozvolili da je povede nazad, pod jednim uslovom: da se ne osvrće dok ne izađu iz podzemlja. Ipak, u trenutku sumnje i čežnje, Orfej se okrenuo – i Euridika je zauvek nestala.
Kao što je Orfej prošao kroz tamu podzemlja vođen samo nadom i ljubavlju, tako i izvođač koji se vuče po sceni telom — ili biva vučen - simbolizuje gubitak kontrole, tugu i nemoć pred silama većim od sebe. Svaki pokret po hladnom podu odražava očaj i unutrašnju borbu, slično kao što je Orfej koračao kroz Had, razapet između nade i straha. Taj čin fizičke izloženosti postaje metafora za emocionalno razgolićavanje - pokušaj da se iz tame (gubitka) izvuče ono što je voljeno, ali bez garancije spasa.