Na komemoraciji preminulom kompozitoru, okupila se estrada: Ljubiša Kovačević ostavio neutešnu suprugu - Rale sve dirnuo svojim rečima
Tu su Vera Matović sa suprugom Racom, Goran Ratković Rale, Miša Mijatović, Ivan Kukolj Kuki, Rade Jorović i drugi što su došli da odaju počast prijatelju koji ih je napustio.
Poznati umetnik, kompozitor, Lubiša Kovačević, preminuo je 01. novembra posle kraće bolesti, u 76. godini života.
Ljubiša je svojim stvaralaštvom ostavio neizbrisiv trag na domaćoj muzičkoj sceni, a posebno će ostati upamćen po mnogobrojnim pesmama, koje su obeležile narodnu muziku, a među njima su: „Zvezda Danica“, „Moja da l’ si“, „Bele Rade“, „Da l’ si omče iz Nikšića“, „Ne idi iz srca“ i mnoge druge.
Komemoracija ovom poznatom autoru održava se danas, u utorak, 4. novembra, simbolično - u Sokoju, u sali Udruženja kompozitora Srbije.
Danas su se okupili porodica i prijatelji, svi oni koji ga vole, kako bi mu odali počast.
Komemoracija je počela minutom ćutanja.
Supruzi Katarini Kovačević, vidno je teško bilo, pa je grcala u suzama.
Popularni kompozitor Goran Ratković Rale naglašava kolika je ovo tuga
- Više sam ovde kao prijatelj, ne kao saradnik. Rečima ne mogu da kažem kakav je to čovek bio. On je bio ljudina, kakvih danas nema. Želeo sam da pričam iz glave. Ne znam sta da kazem. Za njega je muzika bila sve. Nikad nije gledao materijalno. Njegovo drugarstvo je bilo iznad svega. Sto puta sam rekao da nema više drugarstva, da nema više prijateljstva. Bio je mnogo pošten, a danas kad kažu dobar čovek to je budala. Svako može da ga nasamari. Rekao mi je "šlusao sam te, pomno pratio, ali ja ne mogu da stavim materijalno iznad drugarstva”. Takvog čoveka sa takvim manirima danas nema. Ružnu reč od njega nisi mogao da čujes. Ako bi ga nazvao za pomoć, bezrezervno je pomagao. Više se brinuo o tuđem problemu nego o svom. Išao je na svoju štetu. Govorio sam mu da ne može tako da radi, ali on je rekao stani, ja moram tako. Izgubili smo poslednjeg čoveka, niko nije očekivao da se ovo desi. Dosledan je bio sebi i svaka mu čast na tome. Katarinu je više voleo nego sebe. Nikad nije išao bez nje. Pitao sam ga je l ti sa njom ideš u toalet. Samo se nasmejao. Bili su jedno drugom podrška i osmeh. Čak su i oni moje probleme rešavali. Sa svojom decom se ponosio i sa takvim entuzijazmom je govorio o njima. Hvala na mu na svemu. Što se tiče njega kao umetnika suvišno je da govorim o tome. Hvala dragom Bogu što smo imali tu privilegiju da znamo tog čoveka. Hvala svima što ste došli i neka mu je večna slava - rekao je Rale.
Timotić: Ukazao mi je poverenje sa hitom "Bele rade"
Zlatko Timotić se prisetio saradnje i druženja sa pokojnim Ljubišom.
- Kada kažete Ljubiša Kovačević gomila nas zna ko je i šta je. Ne znam tačno da li je napravio 500 Ili 5.000 pesama, jedno je sigurno da sam imao sreću da jedan od njegovih najvećih hitova na albumu Jelene Bročić “Bele rade” ukazao mi poverenje. Odmah smo se razumeli da ja imam malo tvrđi zvuk, a on mekši. Izdvojila se ta pesma koja je trebala da se odradi narodnjački. Zadnji put smo se videli pre tri meseca. Rekao sam mu tvoje bele rade lepo rade. Nikad se nije prodrao, neki put je gutao stvari. Njemu se posrećilo i sa "Belim radama". Tu je i gospođa Vera Matović sa kojom je godinama sarađivao - rekao je između ostalog Zlatko Timotić.
Tokom karijere je sarađivao sa brojnim pevačima poput Vere Matović, Mire Škorić, Ere Ojdanića, Šekija Turkovića... Sahrana poznatog kompozitora biće u sredu, 5. novembra u selu Vrčani, opština Čačak.
Raznolika životna priča
Ljubiša Kovačević je napustio siguran državni posao (šef vojnog odseka) da bi se posvetio komponovanju i pisanju pravih narodnjaka.
- Rođen sam u okolini Čačka, u tom "cveću livada", gde su svi zadojeni narodnom muzikom. Imao sam veliku rodbinu, i po ocu i po majci. Kad god se napravi neko veselje, ja sam od malena visio kraj muzike pa, kad neko od mojih poručuje, ja sam bio taj koji kiti muziku. I kao klinac sam se nadavao para muzici, tuđih naravno.
- Već kad sam postao tinejdžer, imao sam svoje društvo zaduženo za atmosferu, ne lupanjem čaša, nego svirkom i izborom muzike. Počeo sam i gitaru da sviruckam, ali sam i u školi dobro prolazio. Završio sam Fakultet odbrane i bezbednosti, diplomirao sa desetkom. Službovao sam u opštini Voždovac, bio sam najmlađi šef vojnog odseka od svih 16 beogradskih opština. Imao sam ozbiljan državni posao, i nisam ni pomišljao da se bavim narodnom muzikom.
Na albumima Vere Matović iz sredine 80-ih godina prvi put se pojavljuje potpis Ljubiše Kovačevića, prvo kao tekstopisca, a onda i kao kompozitora pesama "Pitao se dečak mali", "Halo, halo gde ideš večeras", "Mangupe iz zadnje klupe", "Seljanče", "Ti si moj princ", "Živeli zaljubljeni", "Spojila bih nebo i zemlju".
- Slušajući radio u autu, ja sam u stvari otkrio svoju muziklanost. Ide pesma, ja je pevam, a možda je pre toga nikad nisam čuo. Poverim se Veri Matović, kažem joj kako mi se događaju čudne stvari, izlaze neke pesme iz mene. Verka je snimila moje prve stihove i tako sam ušao u diskografiju. I kad se zavrtela moja prva pesma, ja sam nastavio svoj posao, upisao postdiplomske studije.
- Verka je bila uporna: "Batali te škole, nego radi što ti je bog dao". Na Poselu na Kalemegdanu peva Verka "Pitao se dečak mali", a ispred nje plače dvadeset devojaka. To je bio prvi znak da moje pesme nešto vrede.
Umeo da prepozna talenat
Posle prvih uspeha sa Verom Matović, usledila je plodonosna saradnja sa Jelenom Broćić. Zajapureni devojčurak iz Guče dobio je svog muzičkog oca.
- Vera mi je pričala o retko muzikalnoj devojci iz Guče. Igrom slučaja na mojoj rodbinskoj svadbi pojavi se jedna devojčica da otpeva turu pesama. Bio sam zatečen kako peva jedan đak osmog razreda osnovne škole. Porazgovarao sam sa njenim ocem, shvatio da je to ta mala Jelena Broćić o kojoj mi je pričala Vera Matović. Naša saradnja je krunisana sa desetinama pesama i izdanja, a prvu ploču smo objavili za Jugoton 1989.
Devedesete godine prošlog veka obeležio je brojnim hitovima: "Ne idi iz srca", "Ogrlica ljubavi i sreće" (Mira Škorić), "Jedno za drugo" (Dragana Mirković), "Na putu za ludilo" (Mile Ignjatović), "Kolko košta pesma ta" (Veki Jelić), "Ljubavi moje mladosti" (Savo Radusinović), "Putevi i pruge" (Kuki), "Na stolu čaše dve", "Ničija nije do zore gorela" (Srećko Ćosićć), "Ruka pomirenja" (Đani)...
- Pokazalo se da muzika ima probojnost u svakom vtemenu. 90-ih sam kompomovao i pesmu "Na putu za ludilo", koja je postala himna jednog vremena. I danas bi bila, ali Mile Ignjatović se povukao sa scene. Devedestih su preovladali neki treskavci, pa su čak i provereni narodnjaci tražili nešto u modernom fazonu.
- Mnogo puta su pevali u mom prisustvu pesmu "Kolko košta pesma ta", a nisu znali da je moja, nitu su znali ko je to snimio. Dakle, dobra pesma pronađe put u večnost i bez nekog prodornog pevača i grandiozne reklame.
Hit do hita
Ljubišine pesme osvajale su prve nagrade na festivalima "Moravski biseri", Šumadijski sabor" i "Mesam".
- Mnogo je više onih nenagrađenih koje se pevaju u narodu. To je, ipak, najveća nagrada. Dobro je za pravu narodnu muziku što se pojavilo nekoliko desetina vrhunskih orkestara širom Srbije koji fenomenalno sviraju i plasiraju u narod mnogo dobrih pesama.
- Moje kompozitorsko geslo je da pesma treba da nađe svog pevača. Nekad su kompozitori komponovali pesme pa ih raspoređivali prema stilski adekvatnim pevačima. Savo Radusinović nije došao na moj "šalter" da mi naruči pesmu, nego sam ja komponovao pesmu "Ljubavi moje mladosti" prema Savinom pevačkom senzibilu. Danas se pesme komponuju po željama pevača. Pevači mi dolaze sa željama, a ja samo tražim da komponujem po svojoj inspiraciji, a pevač može da kaže šviđa mu se ili se ne sviđa.
Supruga mu bila sve
Ima Ljubiša i pesama za 21. vek. Bratstvu Kovačevića posvetio je pesmu "Da l' si momče iz Nikšića" u izvođenju svoje supruge Katarine Kovačević. Njih dvoje su zajedno bili i u dobru i u zlu.
- Pesma je za kratko vreme postala hit planetarnih razmera. Ušla je u arhivu državne televizije Crne Gore, pevaju je Crnogorci širom sveta. Katarina Kovačević je vrhunski donela ovu pesmu, sve na ijekavici, a i muzikom i tekstom ima obeležje trajnosti, u duhu tradicionalne crnogorske muzike.