Kako je slavni reditelj Đođre Kadijević oživeo srpsku istoriju i stvorio kultne likove Karađorđa, Miloša i Vuka
Njegova stručnost i akademska pozadina omogućili su mu da istorijske velikane ne bira samo po glumačkom umeću, već po dubokoj, vizuelnoj srodnosti.
Istaknuti srpski reditelj, scenarista i istoričar umetnosti Đorđe Kadijević preminuo je 10. jula u Beogradu, u 94. godini.
Njegov odlazak označava kraj epohe, ali ostavlja neizbrisiv trag u domaćoj kinematografiji zbog maestralnog oživljavanja istorije i nepogrešivog odabira glumaca za uloge Karađorđa, Miloša Obrenovića i Vuka Karadžića.
Veliki umetnik i dobitnik Zlatnog pečata Jugoslovenske kinoteke, rođen je 6. januara 1933. godine u Šibeniku. Pored toga što je ostavio dubok trag u crnom talasu i režirao kultne horore "Leptirica" i "Sveto mesto", Kadijevićev najveći trijumf leži u istorijskim spektaklima.
Njegova serija "Vuk Karadžić" ovenčana je nagradom Gran-pri Evrope u Rimu, a njegov osećaj za vizuelno i psihološko prepoznavanje likova ostaje nedostižan primer rediteljske intuicije.
U čast njegovog bogatog opusa, Jugoslovenska kinoteka najavila je veliku retrospektivu njegovih filmova za septembar.
Tajna savršenog kastinga iz ugla istoričara umetnosti
Kako su Marko Nikolić, Aleksandar Berček i Predrag Miki Manojlović postali sinonimi za najznačajnije ličnosti srpske istorije?
Kadijević, koji je po obrazovanju bio istoričar umetnosti i likovni kritičar, objasnio je da je u izboru glumaca ključnu ulogu imalo njegovo izoštreno čulo posmatranja i "kult prema karakteru fizionomije".
Njegova stručnost i akademska pozadina omogućili su mu da istorijske velikane ne bira samo po glumačkom umeću, već po dubokoj, vizuelnoj srodnosti.
Marko Nikolić kao Vožd Karađorđe: Od partizanskog "mitraljesca" do vođe ustanka
Kada je Kadijević ponudio ulogu Karađorđa u filmu "Karađorđeva smrt" (1983) Marku Nikoliću, glumac je bio zaprepašćen.
Poznat do tada pretežno po ulogama iz partizanskih filmova, Nikolić nije video sebe u koži srpskog Vožda.
Kadijević se prisetio ove anegdote sa snimanja:
"Pitao me: 'Boga ti, otkud to, pa ja Vožd kod tebe?' Ja mu kažem: 'Idi u šminkernicu, pa se onda pogledaj u ogledalu.' Kada je završeno šminkanje, kada je dobio brkove, on se sam našao u čudu."
Gledaoci i danas neretko poistovećuju lik pravog Vožda sa Nikolićevim licem, što je dokaz Kadijevićevog briljantnog kastinga.
Aleksandar Berček i Miki Manojlović: Suština Miloša Obrenovića i Vuka Karadžića
Rola kneza Miloša Obrenovića pripala je Aleksandru Berčeku, a Kadijević je istakao da je to bio lak izbor:
"Za Berčeka je bilo lakše, jer on ima jednu nenametljivu, ali vrlo ubedljivu sličnost... Pored toga, on ima ogroman glumački talenat, da se u potpunosti identifikuje sa Milošem i da oseti njegovu dramu, koja traje u njemu."
Sličan princip primenjen je i pri odabiru Predraga Mikija Manojlovića za ulogu Vuka Stefanovića Karadžića.
Fizička sličnost, talenat i harizma učinili su da se glumac potpuno sjedini sa likom jezičkog reformatora.
O tom neverovatnom stapanju glumca i istorijske ličnosti, Kadijević je preneo Manojlovićeve reči:
"On se kasnije u jednom intervjuu izjasnio: 'Da, ja sam zaista bio Vuk'. Dakle, on je tu identifikaciju postizao dok je igrao pred kamerom."
Smrt Đorđa Kadijevića predstavlja nenadoknadiv gubitak, ali njegova remek-dela nastavljaju da svedoče o jedinstvenom stvaraocu koji je, spajanjem likovne umetnosti i filma, celokupnoj naciji darovao živa lica njene prošlosti.