Reči Svetog Save koje ne sme da zaboravi nijedan Srbin: "Imajte ljubav među sobom"
U susret Savindanu, koji Srpska pravoslavna crkva obeležava 27. januara, u prvi plan ponovo izlaze poruke Svetog Save. Ne kao praznična simbolika, već kao jasna i trajna uputstva o veri, zajedništvu i ličnoj odgovornosti.
Sveti Sava (Rastko Nemanjić), prvi srpski arhiepiskop i utemeljivač autokefalne Srpske crkve (1219), ostavio je za sobom dela koja su vekovima oblikovala duhovni, kulturni i državotvorni identitet srpskog naroda.
Njegove reči, zapisane u besedama, žitijama i pismima, i danas zvuče zapanjujuće savremeno.
U nastavku izdvajamo ključne poruke iz tri Savina teksta: "Žitije svetog Simeona Nemanje", "Žička beseda o pravoj veri" i "Pismo Spiridonu".
Prava vera – temelj koji se ne menja
U "Žičkoj besedi" o pravoj veri, Sveti Sava jasno poručuje da je prvi i neophodni uslov svakog života i zajednice – čvrsta vera:
"Ovo prvo molim vas, braćo i čeda, našu svu nadu na Boga položivši, prvo prave vere Njegove da se držimo."
Međutim, vera sama po sebi nije dovoljna ako nije potvrđena delima. Sava zato izgovara jednu od svojih najvažnijih poruka:
"Niti koristi ispravnost života bez prave vere u Boga, niti nas pravo ispovedanje bez dobrih dela može predstaviti Gospodu."
Poruka je jasna: vera i dela moraju ići zajedno, jer bez tog jedinstva nema istinskog hrišćanskog života.
Sloga – zavet jači od vlasti i ambicije
U "Žitiju svetog Simeona Nemanje", Sveti Sava beleži očevu poslednju i najvažniju zapovest sinovima i vlasteli.
Ona nije politička, niti vojna, već duboko moralna:
"Da ljubite brat brata, ne imajući među sobom nikakve zlobe."
Na samrti, Simeon Nemanja ostavlja jasnu opomenu da bez bratske ljubavi nema ni države, ni mira, ni blagoslova:
"Imajte ljubav među sobom!"
Ova poruka, zapisana pre više od osam vekova, i danas zvuči kao najtačniji odgovor na svaku podelu.
Odgovornost pred Bogom i ljudima
Sveti Sava u "Žičkoj besedi" posebno upozorava na opasnost formalne vere, bez unutrašnje promene čoveka:
"Vera bez dela mrtva je."
Zato on insistira na molitvi, ispovesti, pokajanju, postu, čistoti, istini i odgovornosti prema drugima, jer, kako naglašava, vera nije običaj, već način života.
Skromnost i služenje – snaga u odricanju
U opisu života svetog Simeona, Sava ne veliča samo njegovu vladarsku moć, već naročito njegov čin odricanja od prestola i odlazak u monaštvo.
Time poručuje da je najveća snaga u služenju, a ne u vlasti, i da je zemaljska slava prolazna, dok su obraz i odgovornost pred Bogom večni.
Ne prodaj dušu – Savina najdirektnija opomena "U Pismu Spiridonu", nastalom tokom hodočašća u Jerusalim, Sveti Sava ostavlja jednu od svojih najkraćih, ali najjačih poruka:
"Ako čovek i ceo svet dobije, a dušu svoju izgubi, kakva je korist?"
U istom pismu Sava pokazuje i svoju ljudsku stranu. Piše o bolesti, umoru, neizvesnosti, ali i o veri da je molitva jača od straha i da se čovek nikada ne sme odreći duhovnih zaveta.
Zašto ove reči i danas obavezuju
Ako se Savina poruka svede na jednu suštinu, ona glasi: vera kao temelj, dobra dela kao dokaz, sloga kao uslov opstanka i obraz kao granica koja se ne sme preći.
U skladu sa poetikom srednjovekovne književnosti, Sveti Sava svoja dela gradi na principu intertekstualnosti i citatnosti, oslanjajući se na Jevanđelje, patrističku i liturgijsku tradiciju, pri čemu autor ne nastupa kao originalni tvorac novih ideja, već kao tumač i prenosilac autoritativnog hrišćanskog nasleđa.