FEDERER PORUČUJE IZ PENZIJE: Novak još ne zna kako je to
Nekadašnji švajcarski teniser i legenda tog sporta Rodžr Federer uživa već tri godine u penziji.
Švajcarac i dalje i te kako privlači pažnju, a sada je analizirao svoju karijeru u razgovoru "Tages Anzeiger"i prisetio se nekih važnih mečeva u svojoj karijeri. Sa Novakom Đokovićem je imao veliko rivalstvo, kao i sa Rafaelom Nadalom, a upravo je srpski teniser rekao da bi voleo da jednog dana sedne sa njima i da se zajedno prisete uspeomena sa teren i iz brojnih mečeva.
- Naravno, takva rivalstva stvaraju ozbiljnu vezu. Danas to vidim drugačije nego ranije, sa mnogo većom distancom. Novak još ne zna kako je to. Rafa polako stiže do toga. Kada još uvek igrate, ne možete da razmišljate onako kako ja danas razmišljam. Što više vremena prolazi, manje se identifikujete kao igrač, vidite širu sliku. Definitivno sam za to da sednemo zajedno i razgovaramo o dobrim starim vremenima - rekao je Federer.
Švajcarac se prisetio i jednog meča koji je po svom mišljenu morao da dobije, a reč je o finalu gredn slem turnira.
- Finale US opena 2009. protiv Del Potra. Trebalo je da pobedim u tom meču. Tada sam imao bolove u leđima na zagrevanju, a onda sam propustio toliko šansi. To je bio jedan od mečeva koje nisam smeo da izgubim. Prekinuo je moj niz na US openu.
Zanimljivo da ga poraz od Novaka Đokovića u čuvenom finalu Vimldona iz 2019. godine nije uopšte mnogo pogodio. Ili makar tako Švajacarac kaže.
- To me nije dugo mučilo. Nemam pojma zašto. Možda je bilo zbog dece. Možda zato što sam pobedio Rafu u polufinalu. Ali osećao sam se u fazonu: gotovo je, odigrao sam sjajan turnir, šteta što sam izgubio i to je to. Analizirao sam to, imao sam narednih dana flešbekove, ali nikada više posle toga - istakao je Federer, mada je njogivm navijačima taj poraz prilično teško pao. - Za mene ne. Rekao sam sebi: Od sada je to samo lepa uspomena. Poslednje što sam želeo je da zbog toga izludim. Nisam to zaslužio, jer sam zaista dobro igrao. Još uvek se sećam kad sam se vratio kući posle finala i kako su deca jurila ka meni. Rekao sam: 'Hej, treba mi samo pet minuta'. Morao sam nakratko da se opustim i legnem u krevet. Onda sam sišao udnevnu sobu. Tamo je bilo 30 ljudi i lepo smo se proveli.