Istina o savremenom ratovanju: Skupi američki dronovi u Ukrajini gube protiv improvizacija (VIDEO)
Rat u Ukrajini pokazuje slabosti zapadnih dronova i rusku inovativnost.
Rat u Ukrajini postao je svojevrsna laboratorija savremenog ratovanja, gde preživljavaju samo oni sistemi i strategije koji se stalno prilagođavaju realnim uslovima na frontu. Ova situacija razotkriva mitove o nepobedivoj zapadnoj tehnologiji.
Dok Rusija kombinuje jednostavne i inovativne metode, koristeći dronove-kamikaze, matične brodove i optičke kablove za napade na udaljenosti do 30 kilometara, zapadni sistemi često pokazuju krhkost u realnom elektronskom ratovanju.
Analitičar i instruktor specijalnih snaga Nacionalne garde Ukrajine, poznat kao Aleks, u intervjuu za Defense News ističe jaz između teorijskih performansi zapadnih dronova i stvarnih uslova u rovovima.
Njegova jedinica Tajfun specijalizovana je za upotrebu bespilotnih sistema, gde kvalitet pilotiranja često odlučuje o uspehu ili propasti misije.
Prva linija fronta ne oskudeva samo u pilotima, već i u ljudima koji razumeju mašine.
-FPV pilot mora biti i inženjer. Ako se dron sruši ili signal prekine, mora znati kako da ga popravi i ponovo pokrene, objašnjava Aleks. Zato je Tajfun usvojio filozofiju: manje pilota, ali bolje obučenih.
Veliko razočarenje doneli su skupi zapadni sistemi.
Aleks navodi da su mnogi evropski jurišni dronovi potpuno neupotrebljivi pod uslovima elektronskog ometanja na frontu. Izuzeci su nemački Vector i poljski FlyEye, čije fabrike imaju timove u Ukrajini i stalno prilagođavaju sisteme prema potrebama boraca.
Testiranja bespilotnih kopnenih vozila (UGV) pokazala su slične probleme: zapadni sistemi zakazivali su pod stvarnim uslovima, dok su ruski inženjeri razvili dronove sa optičkim kablovima i matičnim brodovima, sposobne za rad čak i 50 kilometara iza fronta, smanjujući efekat ometanja.
Ipak, stopa uspeha ruskih dronova je 40–50%, jer su i dalje podložni presecanju kablova, artiljerijskom dejstvu ili nepravilnoj upotrebi. Aleks naglašava da sitnice često odlučuju o ishodu misije, uključujući kvalitet kalema i maziva u dronovima.
Na kraju, sve se svodi na ljudsku veštinu. Najbolji FPV piloti uspešni su u 70–80% misija, dok prosečni operateri dostižu samo 50%, a početnici jedva 20%. U svetu gde dronovi nastaju u improvizovanim radionicama, a ometači pokrivaju nebo, ljudski mozak i dalje ostaje najvrednija tehnologija.