Opasna podvala hrvatskog novinara: Evo šta zaista stoji iza Margetićevih "dokumenata" o Sarajevo safariju
“Slavko Aleksić nekim svojim saborcima ostavio deo arhive Novosarajevskog četničkog odreda, sa uputstvima da koriste arhivu u slučaju da mu se nešto desi. Njegovi drugovi su mi predali veliki broj različitih dokumenata koji ozbiljno inkriminišu Aleksandra Vučića“.
Ovo je 25. januara ove godine objavio hrvatski novinar Domagoj Margetić, tvrdeći da poseduje originalnu dokumentaciju iz ratnog perioda koja dokazuje da je predsednik Srbije Vučić direktno učestvovao u organizaciji takozvanog „Sarajevskog safarija“, kao „vodič i pratilac stranih gostiju koji su dolazili na ljudske safarije“.
Margetić je do sada objavio nekoliko dokumenata za koje kaže da potiču iz arhive nedavno preminulog četničkog vojvode Slavka Aleksića, bivšeg komandanta Novosarajevskog četničkog odreda (NČO), koji je godinama sa svojim drugovima terorisao građane opkoljenog Sarajeva sa njihovih položaja na Jevrejskom groblju. Istraga je detaljno analizirala dokumenta koja je objavio Margetić - uporedili smo ih sa dokazanim autentičnim dokumentima Novosarajevskog četničkog odreda koji su korišćeni u slučajevima na Međunarodnom tribunalu u Hagu i koje je potpisao Slavko Aleksić, kao i sa dokumentima iz drugih izvora koji su ranije objavljeni. Analiza nas je nedvosmisleno dovela do zaključka da su dokumenti koje je Domagoj Margetić objavio poslednjih dana lažni. O tome ćemo argumentovati u ostatku teksta.
A gde je pečat?
Slavko Aleksić je sva naređenja, odluke, zahteve upućene komandi itd. pisao i potpisivao kao komandant NČO, isključivo ćirilicom. U nastavku je dokument koji je Aleksić poslao komandi Trećeg pešadijskog bataljona Prve sarajevske motorizovane brigade VRS (komandant Blagoj Kovačević) 16. decembra 1993. godine, u kojem traži da se obezbedi municija za potrebe jedinice na Jevrejskom groblju. Ovaj dokument je korišćen na suđenjima Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću u Hagu, a na njemu je vidljiv pečat Haškog tribunala.
U drugom dokumentu, od 28. septembra 1993. godine, Aleksić je 2010. godine napisao zahvalnicu u ime komande NČO Zlatku Novkoviću, „srpskom dobrovoljcu iz Njujorka“, i dodelio mu čin četničkog kapetana. I ovaj dokument je napisan ćirilicom, kao i svi ostali koje je potpisao Aleksić.
Za razliku od ovih proverenih autentičnih dokumenata, svi navodni dokumenti Slavka Aleksića koje je objavio Margetić napisani su latinicom. Samo je Aleksićev potpis na dnu dokumenta na ćirilici.
Ovo je dokument koji je juče objavio Domagoj Margetić, u kojem Aleksić navodno traži od logistike odreda da Aleksandru Vučiću dodeli pušku „Papovku“.
Pored činjenice da su „dokumenti“ koje je objavio Margetić napisani latinicom, lako je uočiti još jednu veoma važnu razliku – svi originalni dokumenti koje je potpisao Slavko Aleksić nose pečat četničkog odreda. Na Margetićevim dokumentima nema pečata.
Dodatne sumnje u autentičnost dokumenata koje je objavio hrvatski novinar predstavlja i sam potpis (hemijskom olovkom) Slavka Aleksića. Naime, iako je sličan onom na autentičnim dokumentima, Aleksićev potpis na Margetićevim papirima je neobično ekspresivan i impresivan ako uzmemo u obzir da se radi o dokumentima koji su navodno nastali pre više od tri decenije.
Mesec dana pre smrti, četnički vojvoda Aleksić je u intervjuu za crnogorsku Borbu demantovao navode Domagoja Margetića o Vučićevom učešću u „Sarajevskom safariju“.
- Ono što ustaški novinar Domagoj Margetić navodi nije istina. Optužuju Vučića da je bio dobrovoljac u mojoj jedinici, to apsolutno nije istina. Odgovorno tvrdim da toga nema, nema ni kapi istine. Ni snajpera, ni stranih plaćenika, jer je u mojoj jedinici bilo Rusa, Grka, Bugara, pa čak i nekih Makedonaca, ali su bili pravoslavni dobrovoljci. Ali da se neko bavio snajperisanjem, ubijanjem, to je van mog uma- tvrdio je Aleksić.
Aleksić je takođe izjavio da „pouzdano zna“ da se ljudski safariji i dalje organizuju, ali ne u Sarajevu, već u Mostaru.
- U tom delu podeljenog Mostara koji su držali Hrvati, ovi lovci su dolazili, to se zna, i tukli su muslimanske civile, decu i druge, u drugom delu Mostara, rekao je Aleksić.
Bez obzira na to da li su njegove tvrdnje istinite ili ne, nije jasno zašto bi Slavko Aleksić poverio svoje nasleđe Domagoju Margetiću, koga je nazvao „ustaškim novinarom“ i najavio tužbe za klevetu protiv njega.
Ko je Domagoj Margetić
Početkom juna 2023. godine, Domagoj Margetić je objavio da ga je srpska policija uhapsila na graničnom prelazu Batrovci.
- Srpska policija me je privela i uhapsila, i ovde čekam intervju sa nekim ko bi trebalo da dođe, izjavio je Margetić u videu objavljenom na X mreži.
Dodao je da je priveden jer je dan ranije na društvenim mrežama objavio da će na promociji svoje knjige u Beogradu održati „prezentaciju dokumentacije dobijene od Vladimira Cvijana“.
Cvijan je bio bivši visoki funkcioner SNS-a i savetnik predsednika Srbije Aleksandra Vučića. Preminuo je 2014. godine, a javnost je za njegovu smrt saznala skoro četiri godine kasnije kada je Više javno tužilaštvo u Beogradu objavilo da je njegovo telo pronađeno u Dunavu i da je navodno izvršio samoubistvo. Slično kao u slučaju Slavka Aleksića, novinar Domagoj Margetić je pre nekoliko godina tvrdio da mu je Cvijan u februaru 2014. u Beogradu poklonio USB stik sa sačuvanih 8.342 stranice dokumentacije i tajnih dosijea koje je nameravao da objavi. Međutim, iako je Margetić mesecima bombastično najavljivao da će objaviti stotine stranica iz fascikle koju mu je navodno predao Cvijan, a koje, prema njegovim rečima, dokazuju da je Cvijan ubijen jer je nameravao da razotkrije duboke kriminalne veze, „mafijaške klanove“ i tajne dogovore na relaciji Beograd-Zagreb, do danas nije potvrđeno da Margetić zapravo poseduje takvu dokumentaciju.
Margetićevu novinarsku karijeru obeležile su brojne kontroverze. Prvi put se pojavio u javnosti početkom devedesetih kao mladi HDZ-ov jurišnik i predsednik „Hrvatske omladine Republike Hrvatske“. Tvrdio je da je neka vrsta „hrvatskog Šindlera“, pripadnika tajne specijalne službe koja je spasavala Srbe iz neokupiranih delova Hrvatske, i da je svojevremeno radio na uklanjanju dokumentacije Ivana Krajačića Steve, jednog od najmoćnijih ljudi u jugoslovenskom obaveštajnom aparatu. Formalno je raskinuo sa HDZ-om 1997. godine i od tada se predstavlja kao nezavisni istraživački novinar, iako je u više navrata bezuspešno pokušavao da se vrati u politiku.
U februaru 2007. godine, Haški tribunal ga je osudio na tri meseca zatvora i novčanu kaznu od 10.000 evra zbog nepoštovanja suda zbog otkrivanja identiteta zaštićenih svedoka na suđenju Tihomiru Blaškiću. Margetić je takođe autor knjige „Islamistički terorizam u južnoj Evropi“, u kojoj je pisao o aktivnostima islamističkih terorističkih organizacija u Bosni i Hercegovini. Knjigu je posvetio Hrvatima u Bosni i Hercegovini i ratnom zločincu Dariju Kordiću. Domagoj Margetić je više puta fizički napadnut. U napadu u Zagrebu 2014. godine, nepoznati napadač ga je udario betonskim blokom u glavu, nanevši mu teške telesne povrede. U jesen 2018. godine započeo je štrajk glađu koji je trajao 44 dana, zahtevajući da mu se omogući pristup „svim dosijeima koje država ima o njemu“ i tvrdeći da policija nije reagovala na njegove prijave da dobija pretnje smrću, kao i da ga je supruga ostavila zbog „laži paraobaveštajnog podzemlja“. Nakon razgovora sa premijerom Andrejem Plenkovićem, prekinuo je štrajk glađu.
U junu 2023. godine, Margetić, koji se ranije izjašnjavao kao Jevrejin, ponovo je privukao pažnju javnosti kada je objavio da je primio pravoslavnu veru u manastiru Tavna kod Bijeljine.
Za građane Sarajeva koji su preživeli 1.425 dana dugu opsadu, sama informacija da je Tužilaštvo u Milanu nedavno otvorilo istragu o takozvanim „vikend snajperistima“ otvorila je brojne traume i duboko potisnuta sećanja. Priča koja je otvorena mora se i zatvoriti, a svi koji su učestvovali u svakodnevnom snajperskom terorisanju civila u glavnom gradu Bosne i Hercegovine trebalo bi, ako ima pravde, konačno da odgovaraju za to. Međutim, objavljivanje dokumenata veoma sumnjive autentičnosti u medijima i davanje poverenja osobama sumnjivog kredibiliteta poput Domagoja Margetića ne predstavlja doprinos rasvetljavanju zločina, naprotiv. Kompromituje žrtve, relativizuje odgovornost počinilaca i daje dodatnu municiju onima koji godinama sistematski rade na poricanju i reviziji istorijskih činjenica o opsadi Sarajeva i agresiji na Bosnu i Hercegovinu.
Srbija Danas/istraga