Može li Iran gađati američku vojnu bazu na Kosovu? Analiza nakon napada na Kipar (MAPA)
Nakon što je iranski ambasador u Španiji Reza Zabib poručio da će Iran "napasti bilo koju američku bazu u Evropi ako bude neophodno", pitanje koje se nameće jeste: koliko je takva pretnja tehnički realna i da li se odnosi i na Camp Bondsteel na Kosovu?
Izjava dolazi u trenutku eskalacije sukoba sa SAD i Izraelom, nakon napada na britansku bazu na Kipru, što je prvi put da se sukob direktno preliva na evropsku teritoriju.
Ali pre procene rizika, potrebno je pogledati činjenice.
Gde su Kipar i Kosovo, i kolika je njihova udaljenost od Irana?
Kipar je ostrvska država u istočnom Sredozemlju, južno od Turske i zapadno od Sirije i Libana. Na Kipru se nalazi strateški važna britanska baza RAF Akrotiri, koja se koristi i za operacije u regionu Bliskog istoka.
Prema prostoj vazdušnoj distanci, rastojanje između Irana i Kipra iznosi oko 1.800–1.900 kilometara, što dronovima srednjeg dometa čini cilj u dometu ako su dobro planirane rute leta.
Sa druge strane, rastojanje između Irana i Kosova je značajno veće, obično preko 2.200 km ili više, u zavisnosti od tačne tačke lansiranja u Iranu, što bi mogućnost napada znatno otežalo.
Gde se tačno nalazi američka baza na Kosovu?
Američka baza u Kosovu, poznata kao Camp Bondsteel, nalazi se na istoku zemlje, blizu grada Uroševac.
Preciznije:
- Camp Bondsteel je postavljen u Dolini Šar planine, južno od auto-puta koji povezuje Prištinu sa Uroševcem.
- Baza se nalazi oko 15–20 km južno od centra Uroševca, i oko 60–70 km južno od glavnog grada Prištine.
- Geografski je smeštena na padinama Šar planine, u delu koji je lako pristupačan iz pravca Makedonije i južnog Balkana, a dovoljno izolovan da ima dobru sigurnosnu zonu.
Camp Bondsteel je najveća američka vojna baza na Balkanu i služi kao logistički i podršku centar za misije u regionu. Nalazi se na teritoriji Kosova, pod komandom međunarodnih snaga KFOR (NATO), ali je dominantno operativno i infrastrukturno od američkih oružanih snaga.
Koliki je zaista iranski raketni arsenal?
Uprkos gubicima tokom razmena udara 2024–2025. godine, Iran i dalje poseduje jedan od najvećih i najraznovrsnijih raketnih arsenala na Bliskom istoku.
Još 2022. godine američki Centralni komandant (CENTCOM) general Kenneth McKenzie izjavio je da Iran poseduje „više od 3.000 balističkih raketa“. To nije uključivalo krstareće rakete.
Nakon sukoba 2025. godine, izraelske procene govorile su da je Iran imao oko:
- 1.500 preostalih balističkih raketa
- oko 200 lansera
Do kraja 2025. primećeni su znaci da Iran intenzivno obnavlja zalihe.
Međutim, sama brojnost projektila ne govori dovoljno o stvarnom dometu i operativnoj pretnji prema Evropi. Ključno pitanje nije koliko Iran ima raketa, već koje kategorije dometa pokrivaju Balkan i da li među njima postoje sistemi sposobni da dođu do udaljenosti od približno 2.200 kilometara, koliko je Kosovo udaljeno od Irana.
Iranski arsenal se u najvećoj meri sastoji od projektila kratkog i srednjeg dometa, namenjenih regionalnom odvraćanju – protiv Izraela, američkih baza u Zalivu i država Bliskog istoka. Samo manji deo sistema ulazi u višu kategoriju dometa koja se približava evropskoj teritoriji.
Upravo zato je važno razdvojiti:
- projektile do 1.000 km (koji nemaju nikakav domet ka Evropi),
- sisteme od 1.300 do 1.800 km (koji pokrivaju istočni Mediteran),
- i rakete klase oko 2.000 km, koje se nalaze na samoj granici potrebnog dometa za Balkan.
Tabela ispod prikazuje pregled ključnih iranskih balističkih sistema, njihov maksimalni procenjeni domet i procenu da li taj domet pokriva Kosovo kao referentnu tačku udaljenu oko 2.200–2.300 kilometara.
Iz pregleda je jasno da se većina iranskih balističkih sistema zaustavlja ispod granice od 2.000 kilometara. Samo pojedine varijante, poput Sejjila ili Khorramshahra, dolaze blizu ili teoretski ulaze u zonu potrebnog dometa, ali se i one nalaze na gornjoj operativnoj granici.
Upravo zato se u analizi često pominju i bespilotni sistemi, koji su poslednjih godina postali ključni deo iranske strategije projekcije sile.
Dronovi: Pogodni za Kipar, ali ne i za Kosovo
Dronovi tipa Šahed-136, koji su već korišćeni u regionalnim sukobima, imaju procenjeni domet do oko 1.800–2.000 kilometara.
To ih čini pogodnim za ciljeve poput Kipra, ali Kosovo je praktično na ili izvan granice pouzdanog operativnog dometa tih sistema. Čak i uz potencijalne modifikacije, takav napad bi bio logistički komplikovan i ranjiv na protivvazdušnu odbranu.
Važno je naglasiti da posedovanje projektila određenog dometa ne znači automatski da je napad realna opcija.
Gađanje cilja na teritoriji Balkana podrazumevalo bi prelazak projektila kroz vazdušni prostor više NATO država, koje poseduju savremene PVO sisteme.
Analiza pokazuje da se Camp Bondsteel na Kosovu nalazi na samoj granici dometa pojedinih iranskih balističkih sistema srednjeg dometa, ali izvan komforne operativne zone većine postojećih projektila.
Za sada nema indicija da bi sukob mogao da se prelije ka Balkanu, ali geografska matematika pokazuje da pitanje više nije hipotetičko, već da zavisi od eventualne dalje eskalacije rata i političkih odluka aktera.
Šta znači napad na Kipar za Kosovo?
Napad iranskih dronova na britansku bazu na Kipru je važan signal da se sukob širi van Bliskog istoka i da postaje bezbednosno relevantan i za Evropu. On pokazuje da Iran može da koristi Šahed dronove za napade u dalekim delovima regiona s dometom do graničnih zona Evrope, poput istočnog Mediterana i da su vazdušni prostori Evropske unije izloženi novim vrstama pretnji koje ranije nisu bile u primarnoj sferi konflikta.
Međutim, za Kosovo kao geografski udaljenu tačku, aktuelni kapaciteti iranskih dronova i raketa ne predstavljaju neposrednu pretnju direktnim udarom. Rizik ostaje teoretski i indirektan, ali ne tako veliki kroz trenutne iranske sisteme koji se koriste u ovom ratu.