Najmoćniji čovek Rusije 16 godina bio obaveštajac: Kako je izgledao Putinov put? Na fakultetu upoznao čoveka koji mu je oblikovao karijeru
Nakon povratka u rodni grad, Putin se pridružio gradskoj administraciji pod vođstvom Sobčaka.
Vladimir Vladimirovič Putin, čovek koji je oblikovao svetsku politiku poslednjih četvrt veka, rođen je 7. oktobra 1952. godine u tadašnjem Lenjingradu. Njegovo detinjstvo obeležile su senke Drugog svetskog rata, a odrastao je u skromnoj radničkoj porodici, koja ga je naučila izdržljivosti i snalažljivosti, osobinama koje će kasnije definisati njegov politički stil. Još kao dečak, Putin je pokazivao takmičarski duh i trenirao borilačke veštine. Takođe je voleo knjige i jezike, što ga je dovelo do studiranja prava na Lenjingradskom državnom univerzitetu, gde je diplomirao 1975. godine. Tamo je prvi put upoznao Anatolija Sobčaka, čoveka koji će kasnije odigrati važnu ulogu u njegovoj političkoj karijeri.
Putinovo profesionalno putovanje počelo je u KGB-u, sovjetskoj tajnoj službi. Šesnaest godina je radio kao obaveštajni oficir, od čega pet u Nemačkoj, gde je usavršio nemački jezik i izbliza upoznao svet špijunaže. U jesen 1989. godine, dok se Berlinski zid rušio, Putin je bio u Drezdenu spasavajući tajne arhive od demonstranata, što je kasnije opisao kao jednu od najnapetijih noći u svom životu. Dostigao je čin potpukovnika, a zatim je napustio službu 1991. godine.
Nakon povratka u rodni grad, Putin se pridružio gradskoj administraciji pod vođstvom Sobčaka. Dok je radio na privlačenju stranih investicija i izgradnji međunarodnih veza, stekao je reputaciju pouzdanog, ali odlučnog birokrate. Godine 1996. preselio se u Moskvu i tada je počeo njegov meteorski uspon. Bio je zamenik šefa predsedničke administracije, direktor Federalne službe bezbednosti (FSB) i sekretar Saveta bezbednosti Rusije. Prekretnica se takođe dogodila 1999. godine, kada ga je Boris Jeljcin, tadašnji predsednik, imenovao za premijera. U to vreme, Rusija je bila ekonomski slaba, politički nestabilna, izložena terorizmu i separatizmu. Putin se brzo etablirao kao čuvar zakona i reda, odlučan da se bori protiv separatista i korupcije.
Nakon što je Jeljcin podneo ostavku, Putin je postao vršilac dužnosti predsednika. Pobedio je na izborima u maju 2000. godine, a njegova era je počela ekonomskim oporavkom. Zahvaljujući rastućim cenama nafte i gasa, ruska ekonomija je rasla i milioni ljudi su izvedeni iz siromaštva. Putin je iskoristio povoljnu klimu da učvrsti vlast - pooštrio je kontrolu nad medijima, obuzdao moć oligarha i postavio temelje za sistem u kome predsednik ima poslednju reč u svim pitanjima. Međutim, njegov stil vladavine je kritikovan na Zapadu. Optužen je za autoritarizam, suzbijanje političke opozicije i slobode medija, kao i za korupciju.
U Rusiji su ga, međutim, mnogi videli kao lidera koji je spasao zemlju od kolapsa. Što se tiče njegovog privatnog života, on je uglavnom obavijen velom tajne. Poznato je da je bio oženjen Ljudmilom Putin, sa kojom ima dve ćerke, a mediji često spekulišu o njegovoj vezi sa bivšom gimnastičarkom Alinom Kabajevom.
U poslednjih deset godina, Putinovu vladavinu obeležila je aneksija Krima 2014. godine, vojne intervencije u Siriji, sve veći sukob sa Zapadom i invazija na Ukrajinu 2022. godine. Putin pozicionira Rusiju kao globalnu silu, često u suprotnosti sa interesima SAD i Evropske unije. Međutim, cena takve politike su međunarodne sankcije, ekonomska stagnacija i sve veća izolacija. Putin je 2021. godine potpisao ustavne amandmane koji mu omogućavaju da se kandiduje za još dva mandata, potencijalno ostajući na vlasti do 2036. godine.
Srbija Danas/Večernji list