"Bojim se da će postati serijski ubica" Ispovest majke ledi krv u žilama, strahuje da će sin ubiti nju i sestre - Institucije ne mogu da nađu rešenje
Njene reči odjeknule su snažno, jer se retko ko usuđuje da izgovori ono što je ona napisala.
Majčina potresna ispovest o odgajanju deteta s teškim mentalnim poremećajem otvorila je pitanje o kojem se u javnosti retko govori, a još ređe razume. Njena priča, brutalno iskrena, bolna i slojevita, izazvala je duboku podelu među korisnicima društvenih mreža. Od lavine podrške do oštrih osuda.
U poslednje vreme TikTok profil Keli Dering postao je jedno od retkih digitalnih mesta gde se govori o ne baš lepoj strani roditeljstva.
Keli, žena koja otvoreno priznaje da nema decu i da zbog toga ne oseća „ni trunku žaljenja“, stvorila je zajednicu u kojoj majke i poneki očevi anonimno iznose najskrivenije emocije, od straha i iscrpljenosti, do žaljenja, odbijanja pa čak i mržnje prema sopstvenom detetu.
Upravo tamo nedavno je objavljena ispovest majke troje dece, koja tvrdi da najmlađi sin boluje od ozbiljnog psihotičnog poremećaja i da predstavlja potencijalnu opasnost za porodicu.
Keli je njenu ispovest prenela u celosti:
- Imam troje dece. Kada sam rodila prvo nisam osećala nikakvu jaku povezanost s tim detetom, to je tek kasnije došlo. S drugim je ta veza postojala odmah ali nije bila jaka dok ona nije pošla u drugi razred. S trećim detetom sam osetila jaku vezu dok je još bio u stomaku. Danas su moja dva starija deteta dobra deca, ali najmlađe je živa noćna mora! Kada mu je bilo tri godine primetila sam da nešto nije u redu sa stvarima koje je izgovarao kao i s njegovim ponašanjem. To se nije dešavalo stalno, ali sam ja primetila. Uvek sam ga ispravljala i kontrolisala to brzo. Onda je pošao u školu i to je bilo kao da su se doslovno otvorila vrata pakla. Otpuštena sam s posla jer su me stalno zvali iz škole zbog njega. Znala sam da ne mogu da zadržim posao zbog takvih njegovih ispada pa smo se moj muž i ja dogovorili da ja ostanem kod kuće i budem domaćica - napisala je ona.
Uprkos tome što ga je vodila kod psihologa i što se aktivirala i socijalna služba, čini se da institucije nemaju trajno rešenje za njen problem, te živi u konstantnom strahu.
- Odveli smo ga kod psihologa, ali je jako teško dijagnostikovati mentalnu bolest kod dece. Lekari su se trudili da pronađu odgovarajuću kombinaciju lekova, ali svake godine njegovo ponašanje je postajalo sve gore. Sada on ima devet godina i ja se brinem da će ubiti mene i njegove sestre dok spavamo. Jedino kada predahnem jeste kada je institucionalizovan. Dijagnostikovan mu je psihotični poremećaj. Imamo nadzorne kamere svuda po kući jer su socijalne službe više puta dolazile da provere optužbe koje je iznosio protiv nas. On je izuzetno sposoban manipulator. Nevini ljudi su bili optuženi i skoro završili u zatvoru zbog njegovih laži. Srećom, slučajevi su odbačeni kada je istina izašla na videlo. Nikada ne znaš kakvu ličnost ćeš dobiti kada rodiš dete. Svi žele ‘zdravu’ bebu, ali misle samo na fizičko zdravlje. Ja sam majka deteta za koje se bojim da će postati serijski ubica. Brinem se da ni jedan lekar, ni terapija, ni godine ne mogu da mu pomognu. Ništa se nije promenilo šest godina. Psihoterapiju sam počela pre pet godina i moj terapeut ne može da veruje da sam i dalje čitava - obelodanila je ova majka koja je želela ostati anonimna.
Upravo njena surova iskrenost pokrenula je poplavu komentara. Neki su je podržali, prepoznajući u njenim rečima sopstvenu borbu.
Jedna žena je napisala: „Majka sam odraslog sina s mentalnim oboljenjem. Život mi je uništen. U grupi sam podrške s drugima koji prolaze kroz isto jer je ovo preteško“.
Bilo je i onih koji su reagovali oštro i bez imalo razumevanja: „Ako se plašiš da će te dete ubiti vreme je da ga se odrekneš. Niko ne zaslužuje da živi u konstantnom strahu, a tvoja druga deca zaslužuju zaštitu.“
Drugi su otvarali bolne teme o emocionalnoj povezanosti: „Zašto bi iko imao treće dete, ako s prva dva nije bilo veze? To dete je to osetilo od početka.“
Mnogi su bili iskreno šokirani, nesposobni da zamisle ovakvu stvarnost: „Ovo je i tužno i zastrašujuće. Deca su zaista lutrija. Niko ti ne može garantovati šta ćeš dobiti.“