Doživotna robija za Brajana Volša, ali dilema ostaje: da li je ubistvo Beograđanke Ane Volš moglo biti sprečeno?
Femicid nije samo pojedinačni zločin – to je javna društvena kriza. Prevencija, edukacija i podrška žrtvama su ključni da bi se sprečile tragedije u domaćinstvima širom sveta, pre nego što nasilje preraste u smrtonosnu eskalaciju.
Brajanu Volšu je sud u Masačusetsu (Dedham, okrug Norfolk) izrekao presudu o krivici za ubistvo prvog stepena svoje supruge Ane, iako njeno telo nije pronađeno. Suđenje je pokazalo da je tužilaštvo uspelo da dokaže da je on planirao i izvršio zločin, uključujući pretrage na internetu o tome kako se sakriva telo, kao i druge forenzičke dokaze koji ukazuju na nameru i prikrivanje zločina.
Ovaj slučaj predstavlja tragičan primer ubistva u braku - oblika nasilja u kojem žrtva često nema šanse da se odvoji ili pobegne iz opasnog odnosa. Uprkos nedostatku tela, porota je ustanovila odgovornost počinioca, naglašavajući težinu ovog zločina.
Femicid je termin koji označava ubistvo žene zbog njenog pola ili u kontekstu rodno zasnovanog nasilja, a često se dešava u okviru domaćinstva ili brakova.
Prema izveštaju Ujedinjenih nacija (UNODC + UN Women), u 2024. godini je oko 50.000 žena i devojčica širom sveta ubijeno od strane svojih partnera ili drugih članova porodice — to čini 60 % svih namernih ubistava žena i devojčica te godine. U proseku, to je jedna žena ili devojčica ubijena svakih oko 10 minuta (oko 137 dnevno).
Ovi podaci pokazuju da je porodični dom i intimni odnos i dalje najopasniji kontekst za žene i devojčice kada je reč o ubistvu, jer većina ovih ubistava izgleda potiče iz porodičnih i partnerskih situacija, a ne iz slučajnih ili javnih sukoba.
Situacija u Sjedinjenim Državama (2024/2025)
Precizni podaci o broju femicida ili ubistava emotivnog partnera specifično za 2024. još uvek se prikupljaju i objavljuju u punim obimima od strane zvaničnih američkih institucija (npr. FBI, CDC). FBI je objavio opšte statistike o kriminalu u SAD tokom 2024. godine, uključujući ukupne ubistva, ali ne razlaže detaljno sve ubistva po vrsti odnosa između žrtve i počinioca.
CDC i drugi zdravstveni zvaničnici ističu da se u SAD‑u više od polovine žena koje su ubijene smrtno uguše ili ubijaju upravo od strane sadašnjih ili bivših intimnih partnera, iako se teško precizno kvantifikuje u realnom vremenu bez laganih zakonskih definicija femicida.
Studije i stručni izvori ukazuju da su ubistva emotivnih partnera često povezana sa pristupom oružju i drugim faktorima rizika (npr. kratka distanca posle prekida veze, istorija nasilja, kontrolno ponašanje). Prisutnost vatrenog oružja u domaćinstvu povećava verovatnoću fatalnog ishoda kod žena žrtava nasilja.
Šta znače ove zastrašujuće brojke?
Podaci o ubistvima intimnih partnera u SAD nisu potpuno objedinjeni u stalno ažuriranom broju, ali postoje poznate tendencije.
CDC i policijski podaci godinama ukazuju da su žene znatno verovatnije da će biti ubijene od strane partnera nego muškarci, iako ukupne brojke ubistava mogu biti veće kod muškaraca zbog ubistava izvan porodičnih konteksta.
Nedostatak zakonske definicije femicida u SAD otežava direktnu statističku evidenciju i međunarodne poređenja femicida kao posebne kategorije krivičnih dela.
Podaci iz lokalnih analiza (npr. povećanje broja ubistava povezanih sa porodičnim nasiljem u nekim okruzima između 2023. i 2024. u Teksasu) ukazuju da u nekim zajednicama intim partner ubistva ostaju ozbiljan problem, čak i kada opšti trend kriminala pada.
Globalno: Približno 50.000 žena i devojčica ubijeno je od partnera/porodice u 2024. godini, što potvrđuje da femicide i ubistva u brakovima/intimnim odnosima i dalje zauzimaju veliki procenat smrtnih slučajeva među ženama.
SAD: Nema još jedinstvenog finalnog broja za 2024. o femicidima specifično, ali dokazi CDC/FBI i studije ukazuju da intim partner ubistva čine značajan deo žrtava ženskog ubistva, posebno kada se radi o privatnoj sferi i porodičnim odnosima.
Prevencija femicida zahteva sveobuhvatan pristup i koordinisane akcije države, institucija i zajednice, jer se radi o najekstremnijoj manifestaciji nasilja u porodici i intimnim partnerstvima. Stručnjaci ističu da je rana identifikacija rizika ključna – policija, socijalne službe i zdravstveni radnici moraju prepoznati znake psihičkog, fizičkog i emocionalnog zlostavljanja pre nego što nasilje eskalira.
Pored toga, od vitalnog značaja je sigurna mreža podrške za žrtve – krizni centri, skloništa, pravna zaštita i hitne policijske intervencije mogu spasiti život. Stručnjaci naglašavaju i važnost strožeg sprovođenja zakona, uključujući zabrane približavanja i kontrolu posedovanja oružja kod nasilnika, kako bi se smanjio rizik od fatalnog ishoda.
Stručnjaci ističu i značaj strožeg sprovođenja zakona, posebno u slučajevima gde nasilnici imaju pristup oružju, dok edukacija i društvene kampanje koje promovišu rodnu ravnopravnost i nenasilne veze pomažu u prevenciji nasilja pre nego što eskalira. Moderni alati, poput praćenja digitalnih tragova i pretnji, takođe mogu biti ključni u ranom otkrivanju planiranih zločina.
Stručnjaci upozoravaju: femicid nije samo pojedinačan zločin – to je društveni problem koji zahteva brzu, organizovanu i kontinuiranu reakciju. Prevencija, edukacija i podrška žrtvama ključni su da bi se ublažila tragedija koja često nastaje u sigurnim prostorima – domovima, gde žene i devojke treba da budu zaštićene.