Pili su da ublaže stres, a posledice su stigle godinama kasnije: Mozak pamti više nego što se mislilo
Konzumiranje alkohola kao način suočavanja sa stresom u ranoj odrasloj dobi moglo bi da ostavi dugotrajan trag na mozgu, čak i nakon godina trezvenosti, pokazuje novo istraživanje Univerziteta Masačusets Amherst.
Studija sugeriše da alkohol i stres zajedno mogu da izmene moždane krugove zadužene za donošenje odluka, prilagođavanje novim okolnostima i kontrolu ponašanja. Posledice tih promena, prema nalazima istraživača, mogu da postanu vidljive tek u srednjem životnom dobu.
Istraživanje je objavljeno u naučnom časopisu „Alcohol: Clinical and Experimental Research“, a naučnici navode da bi ovi rezultati mogli da pomognu u razvoju boljih terapija za osobe koje imaju istoriju problematičnog pijenja, naročito kada je alkohol korišćen kao odgovor na stres.
Alkohol i stres stvaraju opasan krug
Naučnici već dugo znaju da se stres i alkohol međusobno pojačavaju. Alkohol može privremeno da ublaži osećaj napetosti, ali ponovljeno pijenje vremenom slabi prirodnu sposobnost mozga da sam reguliše stres.
Zbog toga osoba može sve češće da poseže za alkoholom kako bi postigla isti osećaj olakšanja. Istovremeno, češće i obilnije pijenje može da poveća stres, jer dovodi do lošijih odluka i posledica koje dodatno opterećuju svakodnevni život.
Tako nastaje začarani krug: stres podstiče pijenje, a pijenje stvara nove izvore stresa. Kako se mozak prilagođava ponovljenom izlaganju alkoholu i stresu, taj obrazac može postati sve teže prekinuti.
Naučnici ispitivali kako alkohol menja donošenje odluka
Elena Vejzi, vanredna profesorka biologije na Univerzitetu Masačusets Amherst i glavna autorka studije, objasnila je da se njen tim bavi moždanim krugovima koji stoje iza donošenja odluka.
Kako je navela, poznato je da alkohol često dovodi do loših odluka, ali istraživače je zanimalo šta se dešava kada se pijenje u ranoj odrasloj dobi spoji sa hroničnim stresom, naročito kako organizam stari.
Cilj studije bio je da se utvrdi kako alkohol i stres menjaju moždane sisteme, kako bi se u budućnosti razvili tretmani koji ne bi bili usmereni samo na prestanak pijenja, već i na dugotrajne posledice koje alkohol ostavlja u mozgu.
Kombinacija alkohola i stresa ostavlja jači trag nego svaki faktor zasebno
Uz podršku Nacionalnog instituta za zloupotrebu alkohola i alkoholizam, istraživači su sproveli studiju na miševima, jer mnogi njihovi moždani krugovi funkcionišu slično kao kod ljudi.
Rezultati su pokazali da kombinacija alkohola i stresa ima znatno snažniji efekat nego alkohol ili stres pojedinačno.
Miševi koji su u ranoj odrasloj dobi bili izloženi hroničnom stresu i intenzivnijem unosu alkohola kasnije su, u srednjem dobu, imali veću verovatnoću da se ponovo vrate alkoholu kada se nađu pod stresom. To se dešavalo čak i posle dugih perioda potpune apstinencije.
Drugim rečima, mozak je i nakon dužeg vremena „pamtio“ vezu između stresa i alkohola.
Problem nije bio u učenju, već u prilagođavanju
Zanimljivo je da istraživači nisu pronašli velike razlike u sposobnosti učenja između miševa koji su ranije pili pod stresom i onih koji su pili manje.
Najveća razlika pojavila se u kognitivnoj fleksibilnosti. To je sposobnost mozga da se brzo prilagodi promenama, promeni strategiju i donese novu odluku kada se okolnosti promene.
Upravo ta sposobnost često počinje da slabi u ranim fazama kognitivnog propadanja.
„Srednje doba je period kada problemi počinju da se gomilaju“, navela je Vejzi. „Znamo da je alkohol faktor rizika za rani kognitivni pad, a videli smo da kombinacija alkohola i stresa stvara teškoće u prilagođavanju promenama, što se javlja i u ranim fazama demencije.“
Oštećenje u delu mozga važnom za odluke
Da bi razumeli zašto se ove promene zadržavaju tako dugo, istraživači su se fokusirali na mali region moždanog stabla koji se zove locus coeruleus, odnosno LC.
Ovaj deo mozga ima važnu ulogu u prilagođavanju ponašanja i donošenju odluka, kako kod miševa tako i kod ljudi.
U zdravom mozgu, LC se aktivira tokom stresnih situacija, a zatim se vraća u normalno stanje kada stres prođe. Međutim, kod miševa koji su bili izloženi i alkoholu i hroničnom stresu, ovaj region izgubio je deo molekularnih mehanizama koji mu inače omogućavaju da se „isključi“ nakon stresne reakcije.
Zbog toga je LC ostajao poremećen i nije mogao normalno da usmerava donošenje odluka.
Mozak pokazivao znake oksidativnog stresa
Tim je otkrio i visok nivo oksidativnog stresa u ovom delu mozga. Reč je o obliku ćelijskog oštećenja koji se često nalazi u mozgu osoba obolelih od Alchajmerove bolesti.
Čak i nakon dugotrajne apstinencije, mozgovi sredovečnih miševa koji su ranije intenzivno pili pod stresom pokazivali su malo znakova oporavka od tog oštećenja.
Prema rečima Elene Vejzi, mozak može veoma teško da se oporavi od istorije hroničnog stresa i pijenja u ranoj odrasloj dobi. Naučnici smatraju da bi oksidativno oštećenje moglo da bude jedan od faktora koji održava sklonost ka povratku alkoholu, čak i posle dugog perioda trezvenosti.
Nije samo pitanje volje
Istraživači naglašavaju da ovi nalazi mogu promeniti način na koji se posmatra zavisnost i povratak alkoholu.
Kada je mozak dugo bio izložen kombinaciji alkohola i stresa, njegovi sistemi za donošenje odluka i prilagođavanje mogu raditi drugačije. Zbog toga prestanak pijenja ili donošenje boljih odluka ne bi trebalo posmatrati isključivo kao pitanje karaktera ili volje.
„Moždani sistem je oštećen, što znači da prestanak pijenja ili donošenje boljih odluka nije samo stvar volje. Posle istorije stresa i alkohola, mozak jednostavno funkcioniše drugačije, a naše terapijske strategije moraju da budu usmerene na te dugotrajne razlike“, poručila je Vejzi.
Zašto je ovo istraživanje važno
Ova studija ukazuje na to da posledice alkohola ne moraju nestati čim osoba prestane da pije. Posebno zabrinjava mogućnost da se efekti pijenja iz mladosti pojave tek godinama kasnije, kada se mozak suoči sa prirodnim promenama srednjeg doba.
Iako je istraživanje rađeno na životinjama, nalazi mogu pomoći naučnicima da bolje razumeju zašto se neke osobe vraćaju alkoholu posle dugog perioda apstinencije i zašto ranije pijenje može da bude povezano sa kognitivnim problemima kasnije u životu.
Zaključak istraživača je jasan: alkohol i stres ne deluju samo trenutno. Kada se udruže u osetljivom periodu života, mogu ostaviti trag koji traje godinama.