MISTERIOZNA STRANA ADE CIGANLIJE: Da li ste znali da je tamo nekada bio ZATVOR u kom je bio i Tito?
Ada Ciganlija danas je poznata kao omiljeno beogradsko kupalište, ali njena istorija krije mnogo mračniju prošlost.
Pre nego što je postala “beogradsko more”, ovaj prostor imao je potpuno drugačiju namenu.
Desna strana Savskog jezera, današnja “novobeogradska” obala, nekada je bila obična livada. Pregrađivanjem desnog rukavca Save 1967. godine, Ada je pretvorena u poluostrvo okruženo nasipom, između reke i Savskog jezera. Međutim, njena priča počinje mnogo ranije.
Na samom početku 20. veka, na mestu gde se danas nalazi zgrada Uprave, nalazio se istražni zatvor. Formiran 1920. godine, brzo je stekao zloglasnu reputaciju. Tokom tridesetih godina prošlog veka, u vreme Šestojanuarske diktature, postao je zatvor Državnog suda za zaštitu države i mesto gde su pritvarani politički protivnici režima — među njima komunisti i revolucionari.
U tom zatvoru su, između ostalih, boravili Svetozar Vukmanović Tempo, Josip Broz Tito i Moša Pijade, pre nego što su prebačeni u Sremsku Mitrovicu. O zatvoru postoji malo zapisa, ali se zna da su u njegovom dvorištu postojala vešala na kojima su izvršavane smrtne kazne. Zatvorenici su često bili okovani lancima, a tokom kasnijih iskopavanja pronađeni su ostaci zida za koji se veruje da je pripadao tom zatvoru.
Zatvor je nastavio da funkcioniše i nakon Drugog svetskog rata, ali pod novom vlašću. Komunistički režim ga je koristio za svoje političke protivnike, kroz Odeljenje za zaštitu naroda. Prema jednoj neproverenoj tvrdnji, upravo je na ovom mestu 1946. godine streljan Draža Mihailović, vođa Jugoslovenske vojske u otadžbini.
Zatvor je konačno zatvoren 1954. godine, a nekoliko godina kasnije i srušen. U znak sećanja, 1970. godine na tom mestu podignut je spomenik u obliku cveta sa pet latica i pločom na kojoj su uklesani stihovi Ljubomira Simovića: „Iz tamnice bez prozora videli smo kako dolaze lađe, čuli sunce koje ne zalazi.“
Nakon toga, Ada je dobila potpuno novi život. Godine 1958. počelo je njeno uređenje u izletište i kupalište. Radilo se kroz dobrovoljne radne akcije studenata i omladinaca, uređene su plaže, staze i igrališta. Godine 1960. Adu je posetio i Josip Broz Tito, a radovi su trajali sve do 1967. godine, kada je Ada Ciganlija dobila izgled po kojem je danas prepoznatljiva.