Ako dete ima OVAJ broj upala godišnje, operacija KRAJNIKA je neophodna: dr Šubarević objašnjava kada je čekanje opasno i koje simptome ne smete ignorisati
Operacija krajnika se često smatra rutinskom i bezazlenom intervencijom, ali prema rečima ORL specijaliste dr Vladana Šubarevića, ona nosi svoje rizike i nikako ne treba da se radi olako.
U novoj epizodi podkasta Konzilijum za popularni format portala Srbija Danas, gost specijalista ORL, doktor Vladan Šubarević, detaljno je objasnio koji simptomi, učestalost infekcija i komplikacije ukazuju da je vreme za hiruršku intervenciju na krajnicima.
Kada krajnici više nisu zaštita, već problem?
Krajnici su važan deo imunog sistema, naročito u dečjem uzrastu. Njihova osnovna uloga je da štite organizam od bakterija i virusa koji ulaze kroz disajne puteve. Međutim, u određenim situacijama, oni mogu postati stalni izvor infekcije i ozbiljno ugroziti zdravlje deteta.
Prema objašnjenju dr Vladana Šubarevića, danas postoje tri vrste intervencija na krajnicima, u zavisnosti od problema i težine kliničke slike:
Operacija trećeg krajnika
Korekcija krajnika (tonzilotomija) – smanjivanje njihove zapremine
Potpuno uklanjanje krajnika (tonzilektomija)
Svaka od ovih procedura ima precizne medicinske indikacije i ne sprovodi se rutinski.
Šta je tonzilotomija i zašto se sve češće primenjuje?
U poslednjih 10–15 godina, sve češće se primenjuje metoda korekcije krajnika, poznata kao tonzilotomija. Ovom intervencijom krajnici se ne uklanjaju u potpunosti, već se oblikuju i smanjuju na veličinu koja ne ometa disanje i gutanje, dok se njihova zaštitna funkcija maksimalno čuva.
Cilj ove metode je da dete zadrži deo krajnika koji i dalje ima imunološku ulogu, ali bez problema koje preveliki ili uvećani krajnici mogu da izazovu – poput otežanog disanja, hrkanja, čestih upala i poremećaja sna.
Kada je potpuno uklanjanje krajnika zaista neophodno?
Potpuna tonzilektomija se ne radi bez jasnog razloga. Prema medicinskim kriterijumima koje ističe dr Šubarević, glavna indikacija su učestale bakterijske infekcije, naročito streptokokne.
Alarm se pali kada dete ima:
- više od 4 teške angine ili upale krajnika godišnje
- infekcije koje se ponavljaju više godina zaredom
- stalnu potrebu za antibiotskom terapijom
- nemogućnost da se organizam sam izbori sa infekcijom
U tim slučajevima, krajnici prestaju da budu zaštita i postaju stalni izvor bakterija, što dugoročno može da optereti srce, bubrege i zglobove.
Zašto čekanje ponekad može biti rizično?
Iako se uvek nastoji da se operacija izbegne ako postoji mogućnost da se stanje popravi konzervativnim putem, postoje situacije kada odlaganje intervencije može dovesti do ozbiljnih komplikacija.
Nelečene i ponavljane streptokokne infekcije mogu izazvati:
- reumatsku groznicu
- zapaljenje srčanih zalistaka
- oštećenje bubrega
- hronične probleme sa disanjem
- smanjen kvalitet sna i hronični umor
Zato se odluka o operaciji donosi pažljivo, individualno i na osnovu jasnih kriterijuma, a ne rutinski.
Da li krajnici mogu da se „smire“ bez operacije?
U mnogim slučajevima – da. Ukoliko infekcije nisu česte, jake i dugotrajne, lekari se uvek odlučuju za praćenje, jačanje imuniteta i konzervativno lečenje.
Operacija se razmatra tek kada su iscrpljene sve druge mogućnosti i kada je jasno da krajnici više štete nego što koriste.
Operacija krajnika nije rutinska intervencija koju treba shvatiti olako. Iako savremena medicina nudi bezbedne metode i brži oporavak, svaka hirurška intervencija nosi određene rizike. Upravo zato, odluku treba donositi isključivo na osnovu jasnih medicinskih kriterijuma, a ne iz straha, pritiska okoline ili preuranjene procene.
Ako dete ima više od četiri teške upale krajnika godišnje, uz ponavljanje kroz više godina, tada je operacija medicinski opravdana i često neophodna za dugoročno zdravlje.
Sve epizode emisije "Konzilijum" možete pogledati na Jutjub kanalu portala Srbija Danas klikom OVDE!
"Konzilijum" – svakog utorka u 19 časova