Zašto je ženama do bivšeg supruga nekad više stalo nego do mladog i napaljenog ljubavnika koji leži nag pored nje?
Poznata dama u više navrata je izjavila da u Hrvatskoj ima problema s izdavanjem svojih knjiga, dok je u susednim zemljama, poput Srbije, obožavaju. Nedavno je njena knjiga "Umrijeti bez stresa" prvo objavljena u Beogradu, a tek potom postala dostupna u hrvatskim knjižarama. Međutim, jedno njeno 'staro delo' u Hrvatskoj je dobilo novu šansu.
Knjiga književnice Vedrane Rudan "Muškarac u grlu" izašla 2016. godine, a u susedoj Hrvatskoj dobila je svoje reizdanje i ponovno je jednako aktualna, piše Jutarnji.hr.
Ako ste se barem jednom u životu susreli s nekom od 15 knjiga Vedrane Rudan ili pak nekom njenom kolumnom, postom na blogu ili ste gledali neki od njenih javnih nastupa, otprilike znate šta možete očekivati od nje.
Vedrana je kroz godine izgradila svoj dobro prepoznatljiv stil, koji neki vole, a drugi mrze, a on je zapažen i u njenom romanu "Muškarac u grlu".
Reč je o delu koje je izašlo 2016. godine, a sada je dobilo svoje reizdanje i ponovno je jednako aktualno, ako ne i primjerenije svetu u kojem živimo danas u odnosu na onaj iz 2016.
Najveći broj brakova u poslednjih deset godina zabilježen je upravo te 2016. u Hrvatskoj, kada ih je bilo 20.467, prema podacima Državnog zavoda za statistiku.
Radi poređenja, prošle ih je godine sklopljeno 17.306, što predstavlja pad od 4,2 posto u odnosu na 2022. godinu.
Tradicionalni brakovi, čini se, više nam nisu toliko zanimljivi, razvod više nije toliki tabu kao nekada davno, a svako malo čitamo ili svedočimo nekim ljubavnim aferama.
O čemu sve žene mogu razmišljati u toku seksa?
I Vedrani Rudan u ovom je romanu 'u grlu zapeo muškarac'. Radnja romana događa se tokom novogodišnje noći u kojoj pripovjedačica, 46-godišnja Ksenija, pokušava da bude intimna sa svojim mladim ljubavnikom.
On bi vodio ljubav, ali njoj se zapravo to i ne radi, pa na sve moguće načine sabotira njegove pokušaje te pokušava prolongirati ili u potpunosti izbeći konkretni čin seksa.
- Sa svim svojim partnerima povremeno bih imala isti problem - priča Ksenija u knjizi.
- Oni bi meni ponosno nudili svoj k*rac i tražili od mene da budem počašćena što se njihov puž pretvorio u opakog udava, a ja bih osjećala sram i nelagodu što se osjećam ucijenjenom. Zašto moje 'ne j*be mi se sada i ovdje' uvijek zvuči kao uvreda, a njegovo 'digao mi se' kao vješanje zlatne olimpijske medalje oko moga vrata? - pita se pored ostalog.
Njen mladi pastuv neumorno pokušava dobiti to što želi, strpljiv je i voli je, a ona za to vreme misli na svoga bivšeg muža, faze njihove veze i s njim 'razgovara' u mislima. Dok razgovara s ljubavnikom reč je o kratkim dijalozima, a onaj pravi Vedranin stil ističe se u dugim i opsežnim monolozima koje vodi sa svojim bivšim 'dragim'.
Zanimljivo, ovog puta se u njenom romanu ravnopravno čuje i 'njegov glas', pa čitatelji mogu videti kako su neke iste bračne situacije doživljene na dva različita načina.
Njeni monolozi na zanimljiv nam način takođe pokazuju o čemu sve žene mogu razmišljati za vreme seksa, ali i otkrivaju njen pogled na njihov ljubavni odnos, njegovu majku, prijatelje, decu iz prethodnih veza, advokatski svet u kojem bivši suprug radi i u kojemu je i upoznao svoju novu, mlađu partnerku s kojom je dobio blizance, na politiku i druge teme koje su se provlačile kroz njihov život nekad i sad.
Jasno je da joj je do bivšeg supruga i dalje na neki način stalo, čak i više nego do mladića koji leži pored nje - iako je ovaj mlađi, napaljeniji, zaljubljeniji, zainteresiraniji za dvosmernu komunikaciju i darežljiviji kad su u pitanju komplimenti i divljenje na njen račun.
Sve ono čemu navodno žene teže, čemu se nadaju i zbog čega prekidaju. A opet, izgleda da u ovom slučaju, kao verovatno i u brojnim drugim slučajevima, ni to nije dovoljno.
Žene u ovoj knjizi nisu žrtve
U obe priče (bolno) jasno možemo videti koliko su odnosi žena i muškaraca premreženi nerazumevanjem, pogrešnim pretpostavkama, koliko su opterećeni različitim nasleđenim vrednostima, životnim situacijama u kojima se svako od njih nalazi, ali i koliko je teško održati jedan odnos čak i kad se dvoje ljudi vole.
Žene u ovoj knjizi Rudanove nisu žrtve, one su zapravo svojevrsne manipulatorke - od bivše svekrve, preko Ksenije, pa sve do njenih poznanica koje spominje.
U ovoj knjizi nema one klasične ljubavne boli na koju smo navikli u takvim romanima, fokus je više na fizičkim užicima koji su česta Vedranina tema.
Nema tu više zaslepljujuće strasti, nema ljubavi, iščitava se samo potreba da dvoje starih prijatelja iskreno popričaju o svemu - o svojim greškama, nekim propuštenim šansama i svemu što se možda moglo izvesti drugačije...
Njeni bivši supružnici u ovome romanu su dobili priliku za kojom brojni bivši partneri čeznu - da, kad sve već prođe, mirno sednu za sto kao stranci i porazgovaraju o tome kakvi su nekad bili i gde su pogriješili, bez emocija.
Da sve kažu u miru i bez prebacivanja, možda nešto i nauče za budućnost.
No, ono što je još bitnije od toga - ovaj roman nastoji podstaknuti one koji se još uvek vole da to moraju jedno drugome reći i pokazati. Dok ne bude (pre)kasno.
