Svrgavanje Madura otvorilo pitanje spoljneg duga Venecuele: Ko sve stoji u redu da naplati 170 milijardi dolara
Svrgavanje predsednika Nikolasa Madura gurnulo je venecuelansku dužničku krizu, jednu od najvećih nerešenih državnih obustava plaćanja na svetu, u središte pažnje.
Nakon godina ekonomske krize i američkih sankcija koje su zemlju odsekle od međunarodnih tržišta kapitala, Venecuela je krajem 2017. zapala u neplaćanje obaveza, nakon što je propustila isplate po međunarodnim obveznicama koje su izdali vlada i državna naftna kompanija Petroleos de Venezuela, poznata kao PDVSA.
Od tada su se nagomilani kamatni troškovi i pravni zahtevi povezani s ranijim eksproprijacijama dodali neplaćenoj glavnici, povećavajući ukupne spoljne obaveze daleko iznad nominalne vrednosti izvornih obveznica.
Venecuelanski dug u teškoćama porastao je otkako je američki predsednik Donald Tramp stupio na vlast u januaru 2025. godine, jer su špekulanti ulagali na mogućnost političkih promena.
Analitičari procenjuju da Venecuela ima približno 60 milijardi dolara neizmirenih obveznica u statusu neplaćanja.
Međutim, ukupan spoljni dug, uključujući obaveze PDVSA, bilateralne zajmove i arbitražne presude, iznosi otprilike između 150 i 170 milijardi dolara, u zavisnosti od toga kako se obračunavaju nagomilane kamate i sudske presude, navode analitičari.
Međunarodni monetarni fond procenjuje nominalni BDP Venecuele na oko 82,8 milijardi dolara za 2025. godinu, što implicira odnos duga prema BDP-u od između 180 i 200 odsto.
Najveći deo komercijalnih poverilaca verovatno čine međunarodni vlasnici obveznica, uključujući specijalizovane investitore u problematični dug, često nazvane "fondovi strvinari".
Među poveriocima je i grupa kompanija kojima je dodeljena odšteta putem međunarodne arbitraže nakon što je Karakas eksproprisao njihovu imovinu. Američki sudovi su potvrdili višemilionske presude u korist kompanija ConocoPhillips i Crystallex, između ostalih, pretvarajući te zahteve u dužničke obaveze i omogućavajući poveriocima da traže venecuelansku imovinu kako bi se u potpunosti naplatili.
Sve veći broj sudski priznatih potražilaca nadmeće se za naplatu iz matične kompanije Citgo kroz američke pravne postupke. Sud u saveznoj državi Delaver registrovao je oko 19 milijardi dolara potraživanja za aukciju PDV Holdinga, matične kompanije Citga, što daleko premašuje procenjenu vrednost ukupne imovine Citga. PDV Holding je u potpunom vlasništvu PDVSA.
Karakas takođe ima bilateralne poverioce, prvenstveno Kinu i Rusiju, koje su odobrile zajmove i Maduru i njegovom mentoru, bivšem predsedniku Ugu Čavezu.
Tačne iznose je teško proveriti jer Venecuela godinama nije objavljivala sveobuhvatne statistike o dugu.
S obzirom na mnoštvo potraživanja, sudskih postupaka i političku neizvesnost, očekuje se da će formalno restrukturiranje biti složeno i dugotrajno.
Restrukturiranje državnog duga moglo bi biti zasnovano na programu MMF-a, koji bi postavio fiskalne ciljeve i pretpostavke o održivosti duga.
Međutim, Venecuela gotovo dve decenije nije imala godišnje konsultacije sa MMF-om i ostaje isključena iz finansiranja tog zajmodavca.
Američke sankcije predstavljaju još jednu prepreku. Od 2017. godine, ograničenja uvedena pod republikanskim i demokratskim administracijama značajno su ograničila sposobnost Venecuele da izdaje ili restrukturira dug bez izričitih dozvola američkog Ministarstva finansija.
Nije jasno šta će se dogoditi sa američkim sankcijama. Za sada je predsednik Donald Tramp rekao da će SAD "upravljati" zemljom, iako nije izneo detalje tog plana.
Venecuelanske obveznice su na indeksnom nivou ostvarile povraćaj od oko 95 odsto u 2025. godini.
Mnoge se trenutno trguju po cenama od 27 do 32 centa za dolar, pokazuju podaci MarketAxessa.
Analitičari Citigroupa su u novembru procenili da bi za obnovu održivosti duga i ispunjavanje potencijalnih uslova MMF-a bio potreban otpis glavnice od najmanje 50 odsto.
Venecuelanska ekonomija se dramatično smanjila nakon 2013. godine, kada je proizvodnja nafte naglo pala, inflacija izmakla kontroli, a siromaštvo naglo poraslo. Iako se proizvodnja donekle stabilizovala, niže globalne cene nafte i popusti na venecuelansku sirovu naftu ograničavaju rast prihoda, ostavljajući malo prostora za servisiranje duga bez dubokog restrukturiranja. Nedavna američka blokada sankcionisanih tankera za naftu dodatno je pogoršala situaciju.
Tramp je rekao da su američke naftne kompanije spremne da se uhvate u koštac sa teškim zadatkom ulaska u Venecuelu i ulaganja u obnovu proizvodnje, ali detalji i vremenski okviri ostaju nejasni. Ševron je jedina velika američka kompanija koja trenutno posluje na venecuelanskim naftnim poljima.
Izvor: Srbija Danas/Klix.ba