ANALIZA
Tramp ostao sam: Rat u Iranu razotkriva granice NATO-a i neslaganje među saveznicima; BBC tvrdi - Američki saveznici oklevaju
Donald Tramp tokom svoja dva mandata nije se ustručavao da kritikuje, pa čak i napada NATO saveznike, ali njegov poslednji predlog da bi neuspeh u obezbeđivanju Ormuskog moreuza bio "veoma loš za budućnost NATO-a" otkriva shvatanje svrhe saveza koje je već izazvalo čuđenje.
Dok američki predsednik poziva partnere na akciju u iranskoj krizi, saveznici odgovaraju oprezno, pokazujući da brzo rešenje nije na vidiku, piše BBC.
Bivši načelnik britanskog Glavnog štaba, general Sir Nik Karter, u ponedeljak je za BBC pojasnio prirodu saveza.
- NATO je stvoren kao odbrambeni savez - izjavio je. - Nije zamišljen tako da jedan član krene u rat po svom izboru i onda obaveže sve ostale da ga slede.
- Nisam siguran da je to NATO kojem je iko od nas želeo da pripada - rekao je.
U Trampovim najnovijim izjavama prisutna je i doza ironije, s obzirom na to da je pre samo dva meseca iznosio pretenzije na Grenland, suverenu teritoriju druge članice NATO-a.
Evropski saveznici odbijaju Trampov poziv
Možda upravo to objašnjava zašto su neki odgovori bili prilično direktni. U Nemačkoj je portparol vlade poručio da rat s Iranom "nema nikakve veze s NATO-om", dok je ministar odbrane Boris Pistorius ismejao ideju da bi skromne evropske mornarice mogle išta promeniti.
- Šta Tramp očekuje od nekoliko evropskih fregata, a da moćna američka mornarica ne može sama da postigne? - upitao je. - Ovo nije naš rat. Mi ga nismo započeli.
Hitna potraga za rešenjem
Ipak, sve to ne menja činjenicu da postoji hitna i sve veća potreba za rešavanjem krize u Zalivu. Iranska blokada Ormuskog moreuza, osim za brodove koji prevoze iransku naftu saveznicima poput Indije i Kine, ostavila je zapadne vlade u potrazi za izlazom.
Iako je krizu pokrenula odluka Donalda Trampa da krene u rat, ona se mora brzo rešiti pre nego što posledice po globalnu ekonomiju postanu ozbiljnije. Međutim, već je jasno da brzog rešenja nema.
Britanski premijer Kir Starmer danas je rekao da su u toku razgovori s američkim, evropskim i zalivskim partnerima o izradi "izvodljivog plana", ali da "još nismo došli do tačke odlučivanja".
Starmer je spomenuo autonomne sisteme za lov na mine koji se već nalaze u regionu. Ipak, povratkom broda HMS Midleton u Portsmut na remont, ovo je prvi put u decenijama da nijedan britanski brod za razminiranje nije u regionu.
Vojni izazovi
Umesto toga, očekuje se da će Kraljevska mornarica koristiti novorazvijene pomorske dronove za otkrivanje i neutralisanje mina. Problem s kojim se Tramp suočava jeste to što razminiranje, nekada ključni zadatak gotovo svake mornarice, odavno nije prioritet.
Tom Šarp, bivši zapovednik Kraljevske mornarice, izjavio je da najnovije britanske tehnologije tek treba da budu testirane u borbi. -
- Hoće li funkcionisati ili ne, verovatno ćemo saznati u narednih nekoliko nedelja rekao je za BBC.
General Karter je podsetio da su zapadne zemlje poslednju veliku operaciju razminiranja na moru sprovele 1991. godine, nakon što je Irak minirao vode kod Kuvajta.
- Trebao nam je 51 dan da očistimo mine - kazao je. - Nijedna mornarica, a ponajmanje američka, nije u to ulagala onoliko koliko je trebalo - dodao je. Vlastiti specijalizovani minolovci američke mornarice, sa drvenim trupovima za izbegavanje magnetskih mina, povlače se iz službe i zamenjuju se brodovima koji takođe koriste bespilotne sisteme.
Širi spektar iranskih pretnji
Problem nisu samo mine. Iranska Revolucionarna garda sposobna je da koristi naoružane glisere, pomorske dronove "samoubice“ i obalne projektile. Nedavni snimci iranske agencije Fars prikazuju veliki broj plovila i dronova uskladištenih u podzemnim tunelima, što sugeriše da se Teheran dugo pripremao za ovakav scenario.
Predsednik Tramp je sugerisao da bi održavanje Ormuskog moreuza otvorenim, što je opisao kao "veoma mali poduhvat", moglo uključivati napade na iransku obalu, rekavši da traži "ljude koji će eliminisati neke loše aktere duž obale".
SAD je već gađao brodove za polaganje mina u iranskim lukama, ali je teško zamisliti da bi mnogi saveznici sledili taj primer, naročito ako bi to uključivalo slanje kopnenih snaga.
Diplomatski napori
U okruženju punom opasnosti, nije iznenađujuće što se zemlje ustručavaju da se uključe i radije pozivaju na deeskalaciju, kao što je to učinila britanska vlada. Ipak, s obzirom na to da američki i izraelski zvaničnici govore o kampanji koja bi mogla da potraje još nedeljama, to se ne čini kao realna opcija.
Ministri spoljnih poslova EU sastaju se u ponedeljak, a na stolu je predlog o proširenju postojeće pomorske misije EU u Crvenom moru, Operacije Aspides. Šefica diplomatije EU, Kaja Kalas, smatra da bi promena mandata operacije bila "najbrži“ način za jačanje bezbednosti u Zalivu, ali izgleda da nema velikog interesa za proširenje ove skromne misije koja trenutno broji samo tri ratna broda.
"Najžešća faza sukoba"
Španski i italijanski ministri izrazili su sumnje, dok je nemački ministar Johan Vadepul poručio da njegova vlada prvo želi da čuje od Izraela i SAD "kada veruju da će postići svoje vojne ciljeve u Iranu".
Od glavnih evropskih saveznika, čini se da je francuski predsednik Emanuel Makron najskloniji angažovanju, ali i on je naglasio da se to može desiti tek nakon što završi "najžešća faza" sukoba.
Bivši zapovednik Tom Šarp upozorava da bi operacija pratnje brodova bila znatno složenija nego ona u Crvenom moru.
- Za razliku od Hutija, gde je pretnja dolazila samo iz vazduha, kod Irana je pretnja trostruka – iz vazduha, sa površine i ispod nje - objasnio je.
Trenutno, Trampovi saveznici oklevaju, svesni da ni nečinjenje nije opcija. Kir Starmer je rekao da rešenje mora uključivati "što je više moguće partnera", ali je dodao da britanski vojnici zaslužuju garancije pre slanja u opasnu misiju.
- Najmanje što zaslužuju jeste da znaju da to rade po zakonu i sa dobro promišljenim planom.
Kako sada stvari stoje, takav plan još ne postoji.
Izvor: Srbija Danas/Index.hr