"Ugasite, meni se spava" - Tvorac ovih reči, Ljubomir Simović, večno je sklopio oči i za sobom ostavio očekivanu posthumnu slavu
Juče, 16. aprila, preminuo je akademik i književnik Ljubomir Samović.
Jutros nas je dočekala vest da među nama više nije poznat srpski pisac, pesnik i esejista. Srbija ju je, čini se, primila sa velikom tugom, a o njegovim delima će se, po svemu sudeći, tek govoriti.
Naime, rođeni Užičanin dosta je govorio kroz svoja dela. Prenosio je sopstvene stavove i dozvolio da mu sude svi čitaoci, prihvatajući kritike kao nešto pozitivno.
Radio je dugo kao urednik u kulturnoj redakciji Radio Beograda. Izuzetno je cenio kvalitetno štivo, što je preslikavao na papir stvarajući zaostavštinu za nove, potonje generacije. Dokaz o njegovom uspehu leži u žalu mnogih članova njegove publike.
Pri kraju života radio je na knjizi pesama "Riba sa dva repa", čije objavljivanje je odlagao uz objašnjenje da joj je potrebna dorada. Uskoro će biti dostupna za čitanje u izdanju Arhipelaga.
Jedna od Ljubinih najpoznatijih pesama je "Autoportret sa glavom na stolu", u kojoj se prožimaju motivi umora i tuge. Određeni književni kritičari smatraju da je ona odraz stanja njegove duše.
Više puta je naglasio da mu se spava, a na kraju piše "Meni se spava, ugasite, meni se spava". Navedene reči se tumače kao poslednji pozdrav i priželjkivanje završetka ovozemaljskog života.