Pretrpeo je NAJBOLNIJU SMRT zabeleženu u ljudskoj ISTORIJI: Plakao je krv i MOLIO lekare da umre
Fatalnom ishodu prethodila su nezamisliva 83 dana agonije.
Hisaši Ouči pretrpeo je užasne povrede kao posledicu nuklearne katastrofe u Japanu u septembru 1999. godine. Plakao je krv i koža mu se topila.
Ouči je bio zadužen za prečišćavanje uranijum-oksida u nuklearnom postrojenju za preradu goriva u Tokaimuri, s ciljem proizvodnje gorivih šipki za istraživački reaktor. Običan radni dan vrlo brzo se pretvorio u noćnu moru, piše portal Unilad.
Ouči i dvojica njegovih kolega slučajno su izazvali oslobađanje radijacije iz nekontrolisane nuklearne lančane reakcije, što je uzrokovalo nezamislivo razaranje. Radnici su planirali da sipaju uranijum u ogromnu metalnu posudu, a Ouči je pomagao kolegi u tom opasnom zadatku. Posle kobne greške u proračunu, štetna tečnost dostigla je "kritičnu tačku", a upravo je Ouči podneo najveći teret oslobađanja radijacije.
U početku je zadobio opekotine, vrtoglavicu i snažno povraćanje, ne sluteći kakva ga agonija čeka. Bio je izložen zračenju od čak 17 siverta, četiri puta više od količine koja se smatra smrtonosnom, i intenzitet njegove boli je samo rastao. Imao je sve veće poteškoće s disanjem.
Za poređenje, radnici pogođeni eksplozijom u Černobilju 1986. godine bili su izloženi tek 0,25 siverta. Ouči je odmah prebačen u Univerzitetsku bolnicu u Tokiju, gde mu je dijagnostikovan ozbiljan pad broja belih krvnih zrnaca, zbog čega su mu bila potrebna višestruka presađivanja kože i brojne transfuzije krvi.
Lokalni izveštaji iz tog vremena beleže da je "plakao krv" i očajnički molio lekare da prekinu lečenje i okončaju njegovu patnju. "Ne mogu više! Nisam ja zamorac!", preklinjao je. Ćelije njegove koštane srži počele su da se raspadaju, a lekari su uočili da telo više nije u stanju da regeneriše nove ćelije.
Dve nedelje posle nesreće, Ouči više nije mogao da jede, pa je hranu dobijao intravenski. Uprkos svemu, lekari su uspeli da ga održe u životu. Čak i nakon što mu je srce jednom stalo i bilo uspešno reanimirano. Na 83. dan, njegovo telo konačno je popustilo — preminuo je od višestrukog otkazivanja organa, nakon što je gotovo tri meseca patio u nezamislivoj boli.